PIŠE: Mladen Kevo
Poznati istraživački novinar Ilko Ćimić u svakom svom tekstu koristi legendarnu sintagmu `Krenimo redom`. Za ovu izvanrednu prigodu upotrijebiti ću suprotan izraz `Krenimo od kraja`. Svega pet sati nakon što je Predsjednik Republike Zoran Milanović objavio pravu `bombu` kako će izbori biti već za 30 dana, i to usred tjedna u srijedu, 17. travnja – već je u prvoj Internet anketi na 20 tisuća glasova na jednom portalu, na pitanje za koga ćete glasati za premijera: za Plenkovića glasalo njih samo 20 %?!
A svega 30 minuta nakon što je Predsjednik Republike u sjedištu najjače oporbene stranke najavio da će predvoditi listu SDP-a i Oporbe – 80 % glasalo je da žele Milanovića za predsjednika hrvatske Vlade?! Ona `bomba` iz prvog pasusa prestala je biti i mala petardica koju je zaglušila hidrogenska. U Hrvatskoj, još od objave vijesti kako je za bivšim hrvatskim premijerom izdana međunarodna interpolova tjeralica, ništa nije odjeknulo poput ovog: Milanović ide za premijera!
Prije mjesec dana je rekao: `Rijeke pravde u Hrvatskoj izlit će se ovog proljeća`. Nitko ga nije doživljavao. Danas je u sjedištu SDP-a ponovio: `Rijeke pravde dolaze, izlit će se na proljeće i živjet ćemo u jednoj boljoj, pravednijoj Hrvatskoj.` Odluku je dakle bio donio prije mjesec dana. Sačuvao je tajnu od svih, kao Predsjednik objavio da su izbori za samo 30 dana, u srijedu. I zatim mrtav hladan najavio da će biti kandidat Ljevice i Centra za Premijera Republike Hrvatske. Šah-mat u dva poteza!
`U životima svakoga od nas postoje trenuci kad trebaš izaći iz zone komfora jer drugačije ne može. Taj čas je kucnuo na moja vrata nametom stanovitog Turudića. To je kanta koja je prelila septičku jamu svih nečistoća koje guše našu zemlju godinama. Svi pokušaji su završili s još većom bezobrazlukom. Došlo je vrijeme da se konji sedlaju. Okupit ćemo saborsku većinu za vladu nacionalnog spasa. Sve neokaljane i čestite političke ljude i stranke pozivam na okupljanje`, rekao je u nastavku svoje kandidature.
Dana 7. veljače, prije 40 dana, napisao sam: `Mi u Banskim dvorima već imamo čovjeka sa svim osobinama diktatora. Njemu nitko, ni komarac fizički ne može prići na stotinu metara. Ima Sabor. Ima žetončiće. Ima medije. Ima MUP. Ima SOA-u. Ima Ustavni sud. Sad ima i DORH. Ima sve!!! Može li se to uopće demontirati? Naravno da može! Do kraja tekuće godine od svega toga neće ostati kamen na kamenu. Ni kamenčić na kamenu. `Imaš li plan.` glavni junak odgovara: `Ja sam plan.` Građani su plan…
Svakako da ovo od danas nisam mogao znati. Ali sam s 40 godina iskustva u medijima i javnom životu napogriješivo predosjećao kako je Plenkovićevo posezanje za Turudićem, da ovaj zaštiti sve Plenkovićeve jatake, a na kraju i samog Plenkovića, ona kap kojom se čaša strpljenja i podnošljivosti na stanje u RH doista prelila. Milanović je to odlučio prekinuti na način dostojan najuzbudljivijeg političkog trilera. Odriče se komotnosti Pantovčaka i praktično zajamčenog Drugog mandata. I zalaže sebe.
Čovjek, pojedinac može se dati i žrtvovati za svoj Narod i svoju Domovinu u miru i ratu na tisuće različitih načina. Ali kad u stani-pani situacijama, kad u životno pogibeljnim situacijama u ratu ili kad u politički pogibeljnim situacijama u politici čovjek ZALAŽE SAMOG SEBE, kad sebe stavlja na kocku i kad sobom jamči provedbu nečeg, nema hrabrijeg ni većeg čina od toga. Milanović je prije nekoliko sati to napravio. On je taj i on je takav. Da je ludo hrabar znali smo odavno. Da može i ovo? To nitko nije ni slutio!
Što se sad mijenja? Jednostavnije je reći što se ne mijenja. Mijenja se sve. Oporba sada neće biti mjera za razjedinjenost nego pojam za kompaktnost. HDZ sad neće moći reći imamo lidera za voditi Vladu i Državu. Jer u istoj ravni s Milanovićem – Plenković jednostavno, već nakon pola sata – izgleda kao čovjek bez ikakvih izgleda. Postalo je osobno? Od prvog je dana osobno! Ulog je `pukovnik ili pokojnik`. Jedan uzima sve. Drugom nema ni utjehe niti utješne nagrade! Bruxelles postaje nebitan – Hrvate se sve pita!
Plenkovića čeka standardna sudbina svih predsjednika HDZ-a, nakon što ih potroše i prožvaču: `izbacivanje kroz prozor`. Današnjom Milanovićevom kandidaturom ta Plenkoviću inače namijenjena sudbina dobila je ubrzanje od `500 %`. No, zanemarimo na trenutak samo njih dvojicu. Što ovo znači za Hrvatsku? Znači jednu vrstu političkog jack pota. Čak i najokorjeliji hadezeovci i drugi desničari, ne službeno i ne javno, ali privatno, priznavali su: `ovo više nema smisla – prevrće mi se želudac`.
Kako stoje stvari kod 80 % građana koji već godinama imaju stav da im se država razvija u potpuno krivom smjeru? Postalo im je ne samo politički nego i mentalno nepodnošljivo. Oni su Milanovićeve Rijeke Pravde. I nitko ih neće zaustaviti. Kao ni 2011. godine. Kao ni 2000. godine. Kao ni 1971. godine. Kao ni 1941. godine. Kad god Hrvatima postane nepodnošljivo; kad god Desnica upropasti milenijsku prigodu, kad god zaseru bilo Ustaše ili Hadezeovci – kad god treba stvar `čupati iz govana` – onda, Dobra je i Ljevica!
Dakle, kao kad ulazite u avion, ovo je isto: `vežite se polijećemo`. Čeka nas najuzbudljivijih trideset dana bilo kojih izbora u Hrvatskoj ikad, a što se konačnih rezultata tiče već večeras sasvim predvidivih. Ovo neće biti izbori s izlaznošću od 48 % kao što su bili prošli, na kojima se vlast osvojila sa 600 tisuća glasova i mizernih 18% biračkog tijela. Ovo će biti izbori s izlaznošću iznad 65% u kojima će pobjednici ići prema milijun dobivenih glasova. Za Hrvatsku ovo je ne samo `Treća sreća` nego i `Majka svih bitaka`!
Osim što to ne odgovara umreženoj sasvim kriminaliziranoj interesnoj hobotnici, te patološkom istrajavanju jednog čovjeka na nastavku i novom briselskom uzletu njegove osobne `karijere` – bili Desni ili u Centru ili Lijevi – nemoguće je pronaći ijedan drugi razlog ili dobar izgovor zbog kojega bi politička Opcija Vlade s 30 smijenjenih ministara zbog optužbi za korupciju, Vlade koja ulazi čak i u sukob s EU, samo da bi od istraga zaštitila sebe – smjela ni trebala dobiti novi mandat. Nema ga!
I kao što se ljude pitalo `Gdje si bio 1991.?` pitat će ih se `Gdje si bio u srijedu 17. travnja 2024.?`. Teško mi je zamisliti da itko tko imalo voli ovu Hrvatsku, svejedno za kog će pritom glasati, neće biti na biralištu. To su oni dani u kojima zauvijek pamtimo trenutak. Znamo točno gdje smo bili kad su na TV čitali članice EU koje su 15.siječnja 1992. međunarodno priznale Hrvatsku. Znamo gdje smo bili kad su u Vijestima javili o ulasku Hrvatske vojske u Knin.
Znamo gdje smo bili kad je avion s generalom Gotovinom sletio iz Haga. Sjećamo se gdje smo gledali prijenos ulaska Hrvatske u EU. Pamtimo kako je Jarni 1998. u Lyonu pri kraju prvog poluvremena ga `uvalio` Nijemcima. Pamtimo gladijatorski skok Perišića za izjednačenje protiv Engleza na SP U Rusiji. Pamtimo zauvijek Janicu s četiri olimpijske medalje oko vrata, Ivaniševića kako plače nakon zadnjeg poena u Wimbledonu, doček Vatrenih na Trgu. Sedamnaesti travnja 2024. je to – Dan veći od svih nas!