PIŠE: Ante JUKIĆ
Svetkovina je Presvetog Trojstva, koja se u Katoličkoj Crkvi obilježava prve nedjelje nakon Duhova, odnosno u nedjelju uoči Tijelova. Današnja propovijed vjerojatno ja najteža za svećenike, jer moraju vjernicima pokušati objasniti nešto što ni oni sami do kraja ne razumiju. U svijetu u kojem je puno toga teško dokučivo, Trojedini Bog je najveći misterij.
U svakome od nas nalazi se nekoliko osoba. Istovremeno možemo biti dijete, roditelj, brat i suprug, a opet smo samo jedan čovjek, uvijek isti. To bi bila usporedba najbliža ovozemaljskom shvaćanju, no jasno je kako otajstvo Presvetog Trojstva nikad nećemo spoznati. I ne treba čovjek zbog toga očajavati. Vjera po samoj svojoj definiciji znači i prihvaćanje, priznanje kako nam je nešto misterij. Kojeg spremno prihvaćamo kao svoje životno opredjeljenje. Katekizam Katoličke Crkve kaže: „Bog je jedan, u trima božanskim osobama, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu“.
Istina o Trojedinom Bogu dio je vjerničke svakodnevice, pa je često nismo ni svjesni, uzimamo je pod normalno. Spominjemo je se svaki put kad činimo znak križa, molitva Vjerovanja je u potpunosti posvećena njoj, dok Slava Ocu, kao jedna od najpoznatijih molitvi katolika, sažima bit današnje svetkovine.
Neki naši sugrađani vjerojatno ni ne znaju kako je spomenik u samom središtu Vinkovaca posvećen Presvetom Trojstvu. Ovu temeljnu istinu Katoličke Crkve u posljednje su vrijeme pomalo u drugi plan gurnuli razni Orioni, poganska i suvremena božanstva, no to je već jedna druga tema.
Na kraju, zanimljivo je spomenuti kako je o Presvetom trojstvu razmišljao sveti Augustin, veliki učenjak i filozof.
”Sveti Augustin htio je napisati knjigu o Presvetomu Trojstvu, ali mu nikako nije polazilo za rukom. Tada je usnuo san: vidio je sebe kako šeće obalom mora i vidi dijete na plaži. Dijete je školjkom prelijevalo morsku vodu u rupu u pijesku. Augustin ga je upitao: ‘Što radiš?’ Dijete je odgovorilo: ‘Želim preliti more u ovu rupicu.’ Tu su se velikom filozofu otvorile oči: ‘Upravo tako nemoguću stvar pokušavam i ja, jer svojim ograničenim razumom želim shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva.”’
Eto, ako jednom takvom mozgu nije bilo razumljivo, tko smo onda mi, da bi očekivali više? Bilo bi to pomalo oholo i smjelo…