✍️ Tea KEMEŠIĆ
Kad sam prije gotovo devet godina krenula u Vijetnam, nisam imala velike planove. Nisam otišla s idejom da ću tamo graditi život. Otišla sam s kartom u jednom smjeru i ugovorom na devet mjeseci. Mislila sam da ću isprobati nešto novo, skupiti iskustvo i vratiti se kući. Ali život se nekad ne promijeni kroz jedan veliki trenutak, nego kroz puno malih. Kroz ljude koje upoznaš, mjesta koja otkriješ, prijateljstva koja nastanu potpuno slučajno i osjećaj da si negdje pronašao svoje mjesto. Tako se mojih planiranih devet mjeseci malo po malo pretvorilo u godine.
Ljudi
Ljudi u Vijetnamu su najveći razlog zbog kojeg sam ostala toliko dugo. Imaju neku toplinu i jednostavnost koju je teško opisati dok je sam ne doživiš. Jako su znatiželjni kada su u pitanju stranci i druge kulture. Vole razgovarati, postavljati pitanja i iskreno ih zanima odakle dolaziš i kakav je život u tvojoj zemlji. Ta znatiželja ne djeluje nametljivo, već kao iskrena želja da upoznaju nekoga tko dolazi iz potpuno drugačijeg svijeta.
Jedna od stvari koju posebno volim kod Vijetnamaca jest njihova mirnoća. Promet u Vijetnamu je potpuni kaos, ali unatoč tome rijetko ćeš vidjeti nekoga kako viče, psuje ili se ljuti zbog svake sitnice. Ako netko nekome presiječe put ili se dogodi manja nesreća, malo zatrube, provjere je li sve u redu i jednostavno nastave dalje. Kao da su prihvatili da je to dio svakodnevice i da nema smisla trošiti energiju na stvari koje ne možeš promijeniti. Živeći tamo, i sama sam s vremenom postala strpljivija.
Možda upravo iz takvog odnosa prema životu proizlazi i ono što me kroz godine najviše osvojilo — koliko su spremni pomoći, čak i potpunim strancima. Nikad nisam imala osjećaj da sam prepuštena sama sebi. Ako bi mi se pokvario skuter, ako bih se pokušavala sporazumjeti s nekim tko ne govori engleski ili bih se našla u nekoj nepoznatoj situaciji, gotovo uvijek bi se našao netko tko bi zastao i pokušao pomoći. Ne zato što moraju, nego zato što im je to jednostavno prirodno.
Možda dio te dobrote dolazi i iz vrijednosti kojima se vijetnamsku djecu od malih nogu uči. U školama postoji predmet posvećen moralnom odgoju, gdje se naglašavaju poštovanje, pomaganje drugima i odgovornost prema zajednici. Te vrijednosti nisu samo nešto što postoji na papiru, vide se u svakodnevnom životu.
Upravo me taj osjećaj zajedništva potaknuo da se i sama uključim u različite volonterske projekte u Vijetnamu; od razvoženja hrane beskućnicima do odlazaka u udaljena sela gdje smo pomagali siromašnim obiteljima i djeci iz etničkih manjina. Kroz ta iskustva upoznala sam neke od najdivnijih ljudi i bilo mi je lijepo osjećati da barem na mali način mogu vratiti zemlji koja mi je tijekom svih tih godina toliko toga pružila.
Posao i financijska sigurnost
Osim ljudi i načina života, jedan od velikih razloga zbog kojih sam ostala u Vijetnamu toliko dugo jest i profesionalni život koji sam tamo izgradila. Kao učiteljica osjećam se cijenjeno i poštovano, a moja diploma i iskustvo otvaraju mi vrata međunarodnih škola, ali i rada na fakultetima, što mi je iznimno vrijedno iskustvo.
Život u Vijetnamu pruža mi i nešto što u Hrvatskoj nikad nisam imala – financijsku sigurnost. Ljudi se često iznenade kada im kažem da kao učiteljica u Vijetnamu mogu zaraditi 1500-2000 eura mjesečno, a svakodnevni troškovi su puno niži nego u Europi. Vijetnam je jedna od najjeftinijih zemalja za život, pa si ovdje mogu priuštiti stvari koje bi mi u Hrvatskoj često bile luksuz; stan u zgradi s bazenom, svakodnevne odlaske u restorane i jednostavno život bez stalnog razmišljanja o tome što si mogu, a što ne mogu priuštiti.
Mislim da je jedan od najljepših osjećaja upravo ta sloboda – kada ne moraš svaki mjesec brinuti hoćeš li moći ostvariti neku malu želju ili si priuštiti nešto što te veseli.
Putovanja
Jedna od najljepših stvari koje mi je život u Vijetnamu omogućio jest mogućnost da puno putujem i upoznam različite kulture.
Posjetila sam Tajland, gdje sam istraživala otoke i uživala u prekrasnim plažama, ali i doživjela Songkran festival — tradicionalnu proslavu Nove godine koja mi je ostala među najposebnijim iskustvima. U Indoneziji sam istražila predivni Bali, u Maleziji otok Borneo gdje sam vidjela orangutane, na Filipinima sam ronila s kitopsinama, ali i doživjela nešto što mi je dugo bilo na listi želja — otputovala sam u udaljeno selo u planinama Filipina i dobila tradicionalnu tetovažu od Whang-Od, najstarije tattoo umjetnice na svijetu.
Putovanja su me odvela i u Kambodžu, gdje me posebno osvojio mirniji i još uvijek manje istražen otok Koh Rong, te u Indiju, zemlju potpuno drugačije energije i impresivnih hramova.
Život koji nikad nije dosadan
Oduvijek sam bila nemirnog duha i teško mogu zamisliti život koji se svodi samo na posao i povratak kući. Upravo zato mi život u Ho Chi Minh Cityju toliko odgovara. Grad je pun energije i svakodnevno nudi nešto novo — od festivala, radionica i sportskih događanja do druženja, plesnih večeri i mjesta koja tek treba otkriti.
Osim same energije grada, ono što mi život u Vijetnamu čini posebnim jest osjećaj zajednice koji sam tamo pronašla. Iako sam na drugom kraju svijeta, nikad nisam imala osjećaj da sam potpuno sama. U Vijetnamu postoji mala, ali jako povezana zajednica Hrvata, a tu su i brojni ljudi iz Srbije i Bosne i Hercegovine.
Svakih nekoliko mjeseci organiziramo veća druženja, a često ih završimo u karaoke baru pjevajući naše pjesme, uz puno smijeha i priča o svemu što nas povezuje — što nam nedostaje od kuće, ali i o životu koji smo izgradili vani i svemu onome lijepom što nam život u Vijetnamu donosi. Takvi trenuci uvijek me podsjete na to koliko je važno imati svoje ljude, čak i kada si tisućama kilometara daleko od kuće.
NAPOMENA:
Želite li vidjeti još više prizora iz Vijetnama, svakodnevicu iz zemlje u kojoj Tea živi već devet godina te fotografije i priče koje ne stanu u putopis, možete je pratiti na društvenim mrežama. Na Facebooku je pronađite pod nazivom Vietnam Nomad, a na Instagramu na profilu wandering_teaa.
Čitamo se u idućem nastavku putopisnog serijala “S Teom (p)o Vijetnamu”!