PIŠE: Ante JUKIĆ
Dan uoči Kristova rođendana Crkva se prisjeća Adama i Eve. Ima smisla, jer Bog se utjelovio kako bi otkupio grijeh prvih ljudi. Sišao je na Zemlju kako bi otvorio vrata raja, koja su naši praroditelji svojim padom zatvorili.
Obilježavanje Badnjaka ima dugačku i bogatu tradiciju u hrvatskom narodu. Dan započinje posljednjom Misom zornicom, a završava polnoćkom, koja vjernike uvodi u proslavu svetkovine Kristova rođenja. Iako ga Crkva službeno ne propisuje, vjernici za Badnjak uglavnom prakticiraju post i nemrs. Ovisno o krajevima Hrvatske, pripremaju se brojna tradicionalna jela. Rekao bi čovjek, e da nam je češće ovakvih postova i nemrsa.
Vjernicima je današnji dan prilika za promišljanje o svojoj grešnosti, o razlogu pada naših praroditelja. Adam i Eva živjeli su u raju, imali su sve, ali to im nije bilo dovoljno. Poželjeli su još više, htjeli su biti bogovi. Povjerovali su onome tko milozvučnim glasom daje slatka obećanja. Ruku na srce, nismo ni mi puno drugačiji. Isto činimo i mi danas.
Često nam nije dovoljno ovo što imamo, a uglavnom imamo dosta, nego bi htjeli još. I još. Ne želimo biti samo ljudi, želimo biti bogovi. I nama se danas javljaju razne zmije s primamljivim ponudama koje bi trebali odbiti, ali to uvijek ne uspijevamo.
Treba dobro iskoristiti ove posljednje sate došašća i Božić dočekati duhovno osvježen. Dobro nam došao Badnjak, neka je blagoslovljen imendan svim Adamima i Evama! I oprezno s jabukama danas!