PIŠE: Ante JUKIĆ
I tako, eto, ostade Hrvatska bez plasmana u finale Eurosonga. A nije se tamo plasirao ni onaj kojeg smo poslali tamo. Čudan neki osjećaj. Kad god se natječemo u polufinalu, pobudi ti se zanimanje, pa i ako se radi o nečemu što te inače ne zanima. Želiš to finale. Ovog puta – ništa, nula, zero.
Primio si na znanje i ideš dalje. Malo ti je možda i drago, jer ne želiš da tvoju zemlju predstavlja ovakva umjetnost. I to je zapravo i najveći problem u ovoj priči. Većina nije željela, ali manjina je odlučila. Čak ne ni naša, nego međunarodna.
Onda su nas uporno pokušavali uvjeriti kako je ovo prava stvar, ali uzalud. Pokazalo se da nije. Iako ne sumnjam kako će i ovo nekako proglasiti pobjedom. Znamo kako to ide, bit će polufinale finalnog sjaja. Siguran sam.
Jedino nisam siguran što ovaj neplasman u finale znači, koja je poruka. Je li Eurosong otišao toliko u dekadenciju, da mu čak ni ovo nije dovoljno? Ili ipak, kakav god je, još uvijek ima nekakve kriterije?
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.