PIŠE: Ante JUKIĆ
U Katoličkoj Crkvi danas se slavi Uzašašće Gospodinovo, u narodu poznato i kao Spasovo. Ova svetkovina nema ‘fiksni’ datum u kalendaru, već se obilježava 40. dana po Uskrsu, koji se računa kao prvi dan. Što će reći, šestog četvrtka nakon Uskrsa.
Broj 40 ima duboku simboliku u Svetom pismu i uvijek je vezan za iščekivanje i pokoru. Poplava od koje se Noa sa svojom obitelji sklonio u arku trajala je 40 dana i 40 noći, a Izraelci su nakon izlaska iz Egipta 40 godina lutali pustinjom prije ulaska u Obećanu zemlju. Post kojim su stanovnici Ninive oplakivali svoje grijeh trajao je 40 dana, jednako kao i Isusov boravak u pustinji. Ima još biblijskih priča koje u sebi sadrže ovaj broj, pa je nekako i simbolično da Krist svoju zemaljsku misiju završi u tom duhu. Misiju koja je započela Božićem, a okončana povratkom na nebo k Ocu.
Kako nas uči Evanđelje, Gospodin je 40. dana nakon uskrsnuća poveo učenike na Maslinsku goru. Poručio im je da čekaju dolazak Duha Svetoga, a zatim ih je blagoslovio, uzašao i nestao među oblacima. Dok su apostoli gledali na nebo, pokazali su im se dva anđela u bijelim haljinama s porukom:
„Ovaj Isus, koji je uzašao na nebo, tako će opet doći, kao što ste vidjeli da je otišao.”
Upravo su ove riječi glavna poruka današnje svetkovine, ali i općenito Radosne vijesti koju propovijedaju Isusovi učenici i kršćani. Krist je završio svoj boravak na Zemlji, ali nije zatvorio knjigu. Po Crkvi i svojim sljedbenicima ostao je na Zemlji sve do danas, i bit će tu do svog drugog dolaska o svršetku svijeta. Moglo bi se reći, Krist se samo malo maknuo u stranu i prepustio ‘štafetu’ svojim učenicima, nikad nije otišao.
Često ljudi, kad se pozdravljaju ili opraštaju s bližnjima, znaju reći: „Nikad zbogom, samo doviđenja“. S Kristom je to malo drugačije, kod njega vrijedi i jedno i drugo. ‘Doviđenja’ zato što će ponovno doći, a ‘zbogom’ zato što on upravo i je Bog.