PIŠE: Ante JUKIĆ
Ljudi diljem svijeta danas kreću na hodočašća, spremaju se za njih ili jednostavno s nestrpljenjem iščekuju produženi vikend. Zbog datuma svog spomendana Maksimilijan Kolbe vjernicima je često u drugom planu, što je prava šteta, jer radi se o velikom čovjeku. Štoviše, ovaj poljski svetac prinio je najveću žrtvu Gospodinu i Djevici Mariji. Veću od svakog hodočašća i pobožnosti. Spremno je darovao svoj život za bližnjega, čovjeka s kojim nije imao nikakve veze.
Nakon što je u Rimu doktorirao filozofiju i teologiju, Maksimilijan je 1917. godine zajedno sa šestoricom braće konventualaca osnovao Vojsku Bezgrešne, marijansku organizaciju koja promiče katoličke vrijednosti, a posebno štovanje Blažene Djevice Marije.
Vojska Bezgrešne njegova je velika ostavština, nešto što ga je zauvijek obilježilo, baš kao i ono što se dogodilo u Auschwitzu za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U ovaj zloglasni njemački nacistički logor Maksimilijan Kolbe odveden je 1941. godine i tamo je dobio zatvorenički broj kojeg mnogi katolici znaju u bilo koje doba noći – 16770. Iz Auschwitza Maksimilijan, nažalost, nikad nije izišao, a upravo način na koji je završio svoj zemaljski život pokazuje svu njegovu veličinu.
Maksimilijan je, naime, na sebe preuzeo kaznu koja je bila namijenjena Franu Gajownieczeku. Ovaj mladi narednik bio je osuđen na smrt izgladnjivanjem, no Maksimilijan se kod zapovjednika logora založio da pogube njega, s obzirom na to da Gajownieczek ima ženu i djecu. Zapovjednik je pristao na zamjenu, a kako Kolbe ni nakon dva tjedan mučenja glađu i žeđu nije posustajao, 14. kolovoza 1941. godine pogubljen je smrtonosnom injekcijom. Dan poslije, na blagdan Velike Gospe, tijelo mu je spaljeno u logorskom krematoriju.
Tijekom ta dva mučna tjedna Maksimilijan je pokazivao zadivljujuću mirnoću, uvijek s predanom molitvom i pjesmama o Gospi na usnama. Da je mogao birati, i sam Maksimilijan Kolbe vjerojatno bi izabrao ovakvu smrt. Potpuno u znaku Marije, koju je posebno štovao cijelog svog života, i to baš uoči njezina najvećeg blagdana. Simbolično.
Priča ovog sveca priča je o okrutnosti i bešćutnosti, o nesebičnoj ljubavi prema bližnjemu i Bogu, ali i o jednom velikom apsurdu. Zatvorenicima su u logoru dodijeljeni brojevi, kako bi im se pokazalo koliko su beznačajni. No, Maksimilijan Kolbe izdignuo se iznad svog broja, svojim činom ostao je upamćen za sva vremena. A 16770 danas znači puno više od mnogih imena i prezimena.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.