PIŠE: Ante JUKIĆ
Kao sve druge pore života, i svijet sporta pun je fraza i floskula, često potpuno promašenih. Meni osobno jedna od omiljenijih je ona, po kojoj se novcem ne može kupiti uspjeh, često začinjena doskočicom: „Vreća novca nikad nije zabila gol“. Nije, slažem se. Ali, s vrećom novca možeš kupiti vrhunske igrače koji itekako zabijaju golove.
Do 2008. godine Manchester City nije bio pretjerano uspješan klub ni u engleskim, ni u europskim okvirima. Našlo se tu ponešto trofeja, ali daleko su Građani bili od kruga najuspješnijih u kolijevci nogometa. Nakon ulaska arapskog kapitala, počinje njihov rast i uspostava dominacije, okrunjene s čak osam naslova prvaka Engleska i jednom Ligom prvaka. Ne znam, ja bih rekao kako je novac itekako važan za uspjeh, bez obzira na to što vreća novaca još nikad nije zabila gol. Sve do osvajanja Lige prvaka, dok je ‘samo’ nizao titule kod kuće, City je bio pomalo ismijavan.
I to je nekima bio dokaz kako se uspjeh ne može kupiti. Besmisleno, jer u Ligi prvaka je tolika konkurencija, da se osvajanje ‘ušatog’ nikome ne može imperativno postaviti kao dokaz uspješnosti. Po tome, praktički svi veliki klubovi bili bi neuspješni, svi oni u Ligu prvaka kreću s pobjedničkom ambicijom, a osvoje je tek tu i tamo. (Realu iz Madrida, tebe se ovo ne tiče)
Dakle, čak i da nije konačno osvojio taj sveti nogometni gral, City bi bio itekako uspješan klub. Na čijem se primjeru najbolje vidi koliko je novac bitan i koliko su neke fraze na koje svakodnevno nailazimo smiješne.
Otprilike sve to možemo reći i za PSG, novookrunjenog kralja Europe. Ni oni nisu do upumpavanja petrodolara bili u krugu najuspješnijih niti u svojoj državi. Nakon ‘pretvorbe’, postaju sila koja niže titule kao na tekućoj vrpci, a postaju i stalni sudionik završnica Lige prvaka. Uvijek se ‘muvaju’ tu negdje, imali su već i jedan poraz u finalu, da bi sad i oni, poput Cityja, zaokružili cijelu priču najvrednijim klupskim trofejem u svijetu nogometa. I kao što vrijedi za City, ni u njihovom slučaju ne bi stvar bila puno drugačija i da nisu osvojili Ligu prvaka. Princip je i ovdje isti – novac je itekako bitan.
Inače, uz City i PSG veže se još nekoliko mitova. Prvi je onaj, po kojem te momčadi troše milijarde na dovođenje najvećih zvijezda. Za Parižane se to još i moglo reći do nedavno, kad su se okrenuli drugačijem pristupu, no kod Građana je to potpuno promašena teza. City uglavnom ne dovodi najveće zvijezde, te zvijezde su upravo kod njih postale to što jesu.
Drugi mit je kako se radi o klubovima bez tradicije i značaja u europskom nogometu, koji su novcem prokrčili put u elitu. Otprilike isto to zna se čuti i kad je Chelsea u pitanju. Opet promašena teza, jer ovi klubovi imali su neki ‘šmek’ i dok nisu bili toliko bogati, dok nisu osvajali trofeje. Njima je kapital bio samo nadogradnja kojom su ušli u krug najboljih. Ispočetka je bila priča ‘ne vrijede vam silni novci, kad ionako ništa nećete osvojiti’, a kad su počeli dizati trofeje, prebacilo se na ‘ne vrijede vam ti trofeji, kad ionako nikad nećete biti veliki’. Sad bih mogao i skrenuti na temu velikih i plastičnih klubova, no o tome jednom drugom prilikom. Ovdje ću samo još jednom konstatirati kolika je važnost novca u današnjem sportu.
Je li novac garancija uspjeha i trofeja? Nije, naravno. U životu ni za što nema garancije, u sportu pogotovo. No, da je kapital itekako važan i da je osnovni preduvjet za bilo kakve ambicije, to je činjenica. Kao što je činjenica i kako će dugogodišnja velika ulaganja u konačnosti donijeti trofeje. I zato mi je uvijek bilo smiješno slušati kako su Manchester City i PSG dokaz da ne igra novac, nego momčad na terenu. I da se uspjeh ne može kupiti.
„Au contraire“, rekla bi legenda koja povezuje Englesku i Francusku, „Au contraire“. Manchester City i PSG su baš dokaz kako se uspjeh može kupiti. I nije ta konstatacija uopće usmjerena protiv njih. U današnjem sportu uspjeh kupuju svi, pa zašto onda ne bi i oni.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.