PIŠE: Ante JUKIĆ
Devetog četvrtka nakon Uskrsa u Katoličkoj Crkvi slavi se Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, skraćeno, Tijelovo. U narodu je ovaj dan poznat i kao Brašančevo, po brašnu koji se koristi za pripremanje hostija. Svetkovinu Tijelova obilježavaju procesije ulicama, a proizašla je iz štovanja Presvetog Oltarskog Sakramenta, te kao uspomena na Veliki četvrtak, dan ustanovljenja Svete Mise. Tijelovo je 2001. godine proglašeno državnim praznikom i neradnim danom, što ga čini jednim od najpopularnijih četvrtaka u godini, čak i za one koji nisu vjernici. Još ako se nekako uspije i petak riješiti, eto lagana četiri spojena neradna dana na početku ljeta.
Današnja svetkovina u prvi plan stavlja Kristovu ljudsku narav, njegovo tijelo i krv. Tijekom razvoja Crkve pojavila su se osporavanja stvarne Kristove prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina, pa su vjernici zahtijevali blagdan kojim bi se ispovijedala ta temeljna kršćanska istina.
Živimo u vremenu kojim, između ostalih, dominira kult tijela. Ljudi troše i vrijeme i novac kako bi izgledali što ljepše i mlađe. Kako bi ono što je raspadljivo i konačno, učinili vječnim. Stavljamo u prvi plan ovozemaljsko tijelo, a zapostavljamo dušu i neraspadljivo tijelo u kojem ćemo, tako Crkva uči, uskrsnuti za vječnost o Sudnjem danu. Nije briga za tijelo loša, dapače, ona je poželjna. To je na neki način i obveza za svakog vjernika. Sveti Pavao u svojoj Poslanici Korinćanima kaže:
„Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“
Očito je, dakle, kako kršćani moraju voditi računa o svom tijelu. Brinuti se za njega, kao za vrijedni dar koji smo dobili na korištenje. Tijelo nam mora biti na ponos i čast, a ne na sramotu. U spomenutoj Poslanici sveti Pavao poručuje i sljedeće:
„Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi. Sve mi je dopušteno, ali neću da mnome išta vlada. Jela trbuhu, a trbuh jelima. Bog će i jedno i drugo uništiti. Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta, Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.“
Tijelu se, zaista, ne smije olako pristupati. Ne smije ga se zapostavljati, ali ne smije se od njega ni praviti spomenik. Sve što vjernik čini s tijelom i tijelu, treba biti na čast i slavu Bogu. Kako bi jednog dana, kad se ovozemaljsko tijelo vrati u prah i pepeo, zaslužio neraspadljivo tijelo koje će u jedinstvu s dušom vječno uživati u Božjoj blizini.