PIŠE: Ante Jukić
U posljednje vrijeme iskristalizirala se jedna posebna skupina ljudi među nama. Naići na njih možete i onako ‘u živo’, ali najaktivniji su na internetu, posebice na društvenim mrežama. Ti ljudi sama su krema društva, puno su pametniji od nas običnih smrtnika i ponekad se stječe dojam kako im je tlaka uopće i spustiti se na našu razinu. Oni sve znaju, u sve se razumiju, sve su im tajne poznate. To, naravno, uopće nije loše; dapače, pravo je bogatstvo imati takav eliksir mudrosti u svojoj okolini, no problem je što te svoje spoznaje nerado dijele s nama. Podsjećaju me na one demo verzija igrica, koje su besplatne, ali u vama pobude želju za cijelim paketom. Koji se, naravno, mora platiti. Ili na glazbenike koji objave prve taktove svoje nove pjesme, pa onda kažu: „Želite li čuti sve, morat ćete kupiti album“.
Ovi međumrežni mudraci tako se spuste sa svog oblaka, otvore neku temu s dvije-tri rečenice i taman kad se čovjek uzraduje činjenici što će dobiti neku konkretnu spoznaju i upiti novo znanje, oni jednostavno završe i ostave vas gdje ste i bili, u moru neznanja. Taj završetak njihovog obraćanja posebno je upečatljiv, to im je svojevrsni zaštitni znak, nešto po čemu odmah možete razlikovati njih pametne i nas koji, recimo to ovako, nemamo baš sreće kad krenemo razmišljati. Postoje mnoge varijacije završetaka tih famoznih obraćanja, no neki ‘klasici’ posebno se izdvajaju. Kako je trenutno sve nekako u znaku ideoloških Olimpijskih igara, (i) nama je red izabrati najbolje od najboljih i podijeliti medalje.
Pametnom dosta
Na prvom mjestu, bez konkurencije, mi je ‘Pametnom dosta’. Svesti cijelu temu, često vrlo opširnu i kompleksnu, samo na dvije riječi velika je mudrost, to samo rijetki mogu, ali nezgodno je što to ne mogu svi shvatiti, nismo svi na toj razini. S nama običnim smrtnicima ipak se treba malo više potruditi, neke stvari treba dodatno objasniti. Njima pametnima možda je dosta, ali nama nije. Znam, nama možda nikad neće biti dosta, možda nećemo shvatiti koliko god nam napisali, no smatram kako bi nam mudraci društvenih mreža ipak trebali malo više ponuditi. Nije lijepo tako u čovjeku rasplamsati znatiželju, pa naglo presjeći s ‘Pametnom dosta’.
Dok je ovaca, bit će i vune
Srebrnu medalju dodijelio bih sintagmi o ovcama, u svim mogućim oblicima. ‘Hrvati su ovce’, ‘Dok je ovaca, bit će i vune’, uglavnom, poruka je jasna. Ako ne vidiš istinu koja je mudracima toliko očita, ako ne shvaćaš ono što je mudracima tako kristalno jasno, onda si ovca. I to hrvatska ovca. Na tebe je suludo trošiti vrijeme, kad ionako nikad nećeš shvatiti. E sad, u ovoj priči o ovcama neke mi stvari nisu jasne. Ako su, je l’, Hrvati ovce, jesu li onda i ti mudraci ovce? Ili ipak nisu svi Hrvati ovce, nego se to odnosi samo na nas obične smrtnike? S kojom bi, pak, životinjom mudraci sebe usporedili, ako se može znati? Ili možda ti mudraci uopće nisu Hrvati, što onda povlači pitanje: zašto se uopće bave nama? Uglavnom, kao i kod ‘Pametnom dosta’, i ovdje puno toga ostaje visjeti u zraku.
Birali ste, gledajte
Konačno, na posljednju stepenicu pobjedničkog postolja smjestio bih sintagmu ‘Birali ste, gledajte’ i sve njezine izvedenice. Ona je posebno česta u vrijeme nakon izbora, i njome će vas mudraci poklopiti kakvu god kritiku uputili, kakvo god nezadovoljstvo izrazili. Nebitno radi li se o visokoj politici ili nekoj trivijalnoj stvari koju je stvarno teško dovesti u vezu s politikom i izborima. Mudraci i u ovom slučaju sve znaju. Oni znaju za koga ste vi glasovali, oni znaju i da je upravo taj političar/stranka odgovoran za problem koji vas muči. I to vam oduzima pravo na mišljenje o bilo kojoj temi, o nekakvom iskazu nezadovoljstva glupo je i pričati. Jer, kako mudraci kažu, ‘Birali ste, gledajte’. Za koga su oni glasovali, koga oni konkretno smatraju sposobnim riješiti probleme koji nas tište, to vam mudraci, naravno, uglavnom neće reći.
Moram priznati kako uopće nije bilo lako dodijeliti ove imaginarne medalje, jer kandidata je zaista mnogo. Sintagme koje bi u nekoj drugoj eri glatko pobijedile, u ovoj konkurenciji nisu se uspjele čak ni popeti na postolje. Te sintagme usporedio bih sa sjajnim tenisačima koji su bili potencijal za osvojiti Grand Slam, ali su imali nesreću što su igrali u eri Federera, Nadala, Đokovića i Čilića, najjačoj u povijesti tog sporta. Neke takve koje mi prve padaju na pamet su sintagma o Bogu, cigli i preciznosti, pa ona o budalama i centrali, a svatko od vas sigurno ima i nekog svog favorita. Uglavnom, svi ti završeci obraćanja internetskih mudraca običnom priprostom puku imaju nešto zajedničko. Svi odišu intelektualnom superiornošću onog koji se obraća, svi jasno aludiraju na intelektualnu ograničenost onog kojem se obraća, i svi su uglavnom nedorečeni. Uvijek to objašnjenje ostane u magli.
Zato bih, ako im se uopće smijem obratiti, internetskim mudracima nešto poručio. Zapravo, prvo bih im zahvalio što uopće troše svoje dragocjeno vrijeme na nas, a onda stidljivo zamolio da budu malo konkretniji, da kažu ono što se po njima očito podrazumijeva. Ne možete reći ‘Pametnom dosta’ nekome tko pametan nije, ne možete nekoga nazvati ovcom, a očekivati da će nešto shvatiti bez da mu se doslovno nacrta. I dajte, ne budite toliko tajanstveni, recite konkretno koji su vaši ideološki i politički odabiri, kakva rješenja vi nudite, podijelite to s nama. Nemojte biti demo verzija, nego cijeli paket. Ako treba, i platit ćemo, koliko god treba. Prava mudrost nikad nije preskupa.
P.S. I još nešto na kraju, ako mi dozvolite. Dragi naši mudraci, vaša obraćanja puno bi ozbiljnije shvatili kad mnogi od vas ne bi pravili gramatičke i stilske greške rezervirane za nas smrtnike. Dakle, ‘jer’ i ‘jel’ nisu istoznačnice, nisu to ni ‘istječe’ i ‘ističe’, ‘bih’ je samo u prvom licu jednine… Ako već niste sigurni kad ide ‘jer’, a kad ‘jel’, koristite uvijek isti izraz, u tom slučaju imate bolje šanse za pogodak. Isto tako, pišite uvijek ‘bi’, to prolazi svugdje, dok ‘bih’ u drugim licima baš bode u oči Sve to, doduše, još nekako mogu prožvakati, ali kad mi netko napiše ‘sumnjam’ umjesto ‘sumljam’, razumijevanja nemam. Takvi su zadnji koji bih trebali docirati drugima.