PIŠE: Ante JUKIĆ
Često mi se zreliji (ne smijem reći stariji) ljudi jadaju. Kažu:
„Ovi današnji mladi su totalno neodgovorni, djetinjasti i neozbiljni. Mi kao mali ništa nismo imali, ali smo već u 20-ima zasnovali obitelj, dobili djecu, radili i po nekoliko poslova. Samostalno smo se borili sa svakodnevnim problemima, tko te što pitao. A njima sve bilo servirano, ničega im nije nedostajalo, ali u 30-ima se još uvijek ponašaju kao djeca. Ni obući se sami ne znaju, čudi me kako disati ne zaborave dok spavaju.
Ni brige, ni pameti. Ništa sami nisu morali, uvijek smo uskakali i rješavali im probleme. Konstantno smo bdjeli iznad njih i pazili da im ne bi što nedostajalo. Čak i danas, kad su odrasli, stalno smo im na raspolaganju. U svako doba dana i noći. Skuhaj im, opeglaj, operi, što god treba, sve u nadi kako će konačno stati na svoje noge. A oni ni da bi.
Nije mi jasno, u čemu je problem? Kad će se više osamostaliti? Radimo li mi nešto krivo? Ili smo možda previše nestrpljivi? Ta tek im je 30 i koja, ipak su to još uvijek djeca.“
Da, zaista, i ja se pitam – u čemu je problem? A sve ste im dali…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.