PIŠE: Ante JUKIĆ
Dolazak ljeta znači i početak drugačijeg režima života. Sve je nekako opuštenije, ležernije, zamorne teme bacaju se na stranu, a mozak ubacuje u nižu brzinu. U takvom raspoloženju ljudi traže odmak od svega, često, nažalost, i od Boga. Umjesto odmora s Njim, biraju odmor od Njega.
Vjernik ne može, niti treba za vrijeme ljeta živjeti kao u ostatku godine. Uostalom, i Crkva za ovih nadolazećih mjeseci ima drugačiji raspored, i ona se prilagođava. Većina pobožnosti i sadržaja u župama stavljena je na čekanje. To, međutim, nije poruka ‘odmorite se od Boga, vidimo se na jesen’, nego poziv svoju vjeru doživjeti na drugi način. Boravak u prirodi idealna je prilika za promišljanje o duhovnim stvarima. Ako smo već tijekom godine vječno u žurbi i kronično bez slobodnog vremena, sad imamo mogućnost pročitati neku duhovnu literaturu ili se detaljnije posvetiti proučavanju Svetog Pisma. Može se otići i na hodočašće, posjetiti mjesta u kojima ćemo prije svega pronaći odmor za dušu.
Naravno, jedno je ključno, ono s čime sve počinje i završava. Gdje god se zatekao, kamo god ga put za vrijeme godišnjeg odmora odveo, katolik nikad ne bi smio propustiti nedjeljnu Svetu Misu. Takav odmor ne postoji, kao što ni postoji mjesto gdje se ne može sudjelovati na ovoj temeljnoj kršćanskoj pobožnosti. Nedjeljna Euharistija je i obveza, ali ako je vjernik shvaća isključivo tako, to je onda već poziv za preispitivanje.
Sam Krist je rekao: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti“. Dakle, nije rekao kako će nas dodatno umoriti, nego odmoriti. On je oaza koju uvijek treba tražiti, a drugačije okruženje i nova sredina prilika su za osvježenje i izlazak iz uobičajene zone. Budući da tijekom godine uglavnom slušamo iste svećenike i primamo iste poruke, dobro je malo promijeniti frekvenciju i čuti drugačiji pogled na svakodnevicu.
I zato, prva stvar koju katolik treba napraviti kad dođe na godišnji odmor, je raspitati se za crkvu i raspored Svetih Misa. Bez Boga odmor nije potpun, ako Ga potpunosti maknemo u stranu, mogli bi na kraju godišnjeg biti još umorniji, nego što smo bili kad smo na njega krenuli.
Još nešto. Ne bi to trebalo posebno naglašavati, no činjenica je kako mnogima to još uvijek nije sjelo do kraja. Sveta Misa je otajstvo, a crkva dom Božji. Kako sama zgrada, tako i dvorište i sve što joj pripada. Što znači kako vjernik mora voditi računa o pristojnom i uzornom odijevanju, koliko god vruće i sparno bilo. Kad god je u nedoumici, čovjek bi se trebao zapitati bi li takav došao, primjerice, na sprovod ili na neku svjetovnu svečanost. Pa kad već poštujemo prijatelje i njihove domove, što je svakako dobro, onda bi barem jednako tako trebali poštovati i Boga.