Ivan Mikuljan 27-godišnji je Andrijaševčanin koji ne skriva ogorčenje pravosuđem, koje naziva ”sporim i neučinkovitim”. Sporim stoga što se njegov sudski proces vodi već više od šest godina, a neučinkovitim stoga jer se nakon nepravomoćne presude – sve vraća na početak.
Podsjećamo, Ivan je u kolovozu 2018. teško ozlijeđen u tučnjavi u središtu Vinkovaca. Posljedice za njega su strašne; potpuno je slijep na oba oka!
– Najprije me razočaralo to što se sudski proces razvukao do unedogled. Prvo ne dođe jedan okrivljenik, pa drugi, pa izostane nečiji advokat i tako su prolazili mjesec za mjesecom. Napokon je u veljači ove godine Luka Miškulin koji me udario šakom u glavu, nakon čega sam pao na tlo i doživio tešku traumu, osuđen na pet godina i četiri mjeseca zatvora. Ni tada nisam bio zadovoljan presudom, s obzirom na trajne posljedice po moje zdravlje, a pogotovo sam nezadovoljan spoznajom da je prije izvjesnog vremena pušten iz zatvora te da se postupak vraća praktički na početak – kaže nam Ivan.
Iz kojeg razloga je presuda poništena?
– Navodno zbog nekakve proceduralne pogreške. Tako me izvijestio moj odvjetnik. Miškulin je u međuvremenu promijenio odvjetnika, sada ga zastupa neki iz Zagreba, koji traži smanjenje zatvorske kazne ili čak oslobađajuću presudu. Treba ga valjda i nagraditi što me unesrećio za cijeli život. I ovaj Božić, već šesti, dočekat ću u mraku, a on na slobodi. Strašno, užasno sam uznemiren zbog toga.
Što se uopće događalo kobne večeri?
– Sjećam se da smo bili u Rokovcima, u kafiću Grazia. Društvo je predložilo da odemo u Vinkovce na piće, što smo i učinili. Na parkingu iza hotela Slavonija moj prijatelj Luka Pranjković porječkao se sa skupinom mladića, nakon čega je situacija eskalirala. U jednom trenutku prišao mi je Miškulin i udario šakom u glavu, uslijed čega sam pao.
Nakon pada, kaže, ničega se više ne sjeća…
– Bio sam u komi više od mjesec dana, imao sam krvarenje mozga, trajno su mi oštećena oba očna živca. Obišao sam bolnice u Osijeku i Zagrebu, završio sam čak i u jednoj beogradskoj specijaliziranoj privatnoj klinici, no nikakvog pomaka nema.
Početak ponovnog suđenja još nije zakazan…
– Očekujem da će se uskoro i to dogoditi. I da neće trajati tako dugo kao dosad. Svjedočili smo u proteklih šest godina stvarno bizarnim situacijama. U jednoj takvoj ročište je otkazano zato jer Miškulinu nije dostavljen poziv, a bio je u zatvoru u Požegi. Tko može to objasniti? Imam dojam da je cijeli slučaj ”pokriven”, da netko namjerno koči postupak, no ne gubim nadu da će na kraju pravda dostići onoga tko je odgovoran za ovo što mi se dogodilo.
Nikakvu odštetu za trajni invaliditet Ivan (još) nije dobio…
– Rečeno mi je da najprije mora biti završen postupak utvrđivanja krivice, a nakon toga da u odvojenom postupku mogu tražiti odštetu od onoga tko je kriv. Živim od 300-tinjak eura invalidske mirovine, s ocem Ivanom i bratom Đurom. Otac jedini radi, dok Đuro vodi brigu o meni – zaključuje Ivan.