PIŠE: Mladen KEVO
Kako izgledaju ljudi koji su u stanju snagom svojih misli i vizija mijenjati svijet oko sebe? Ponuditi platforme bolje budućnosti; imati toliko jasne definicije stanja i snagu ideja što pokrenu građane da sruše i najgore režime – one, koji su im dozlogrdili za sva vremena!? Izgledaju obično. Mogu `podsjećati na knjigovođe`, nježnih crta lica, nose naočale, ono, niš` posebno. Ali duh koji u njima leži – i koji smjelošću koja `šokira` – iznose na svjetlo dana, to je ono što ih izdvaja. Danas o jednom takvom. On kaže:
„Naposljetku, nakon nešto gubljenja vremena, amater u politici može zaključiti da se s profesionalcima, politički socijaliziranim u ovim i ovakvim strankama, ne može napraviti pita, jer je za nju neophodan i odgovarajući materijal. Dakle, uz časne izuzetke, materijal treba tražiti izvan stranaka. Nama su potrebni miran život i usredotočenost na gospodarski i kulturni razvoj. Ako se stalno bavimo nacionalnim pitanjem, kao nacija ćemo izumrijeti. Nema novca? Manjak novca nadomjestimo oduševljenjem…
U postupku protiv mene, poslije razgovora u policiji, ne događa se ništa. Govorenje o vezama najviših vrhova vlasti i mafije vidim kao ključni razlog poziva u policiju. Tužilaštvo je pokrenulo predistražnu radnju, tek pošto je predsjednik reagirao na taj intervju. Vidjeli ste, dan poslije izjave, da je `nesretnik` odmah rekao da jedan sveučilišni profesor pravi igru riječi, citiram `da spasi svoju zadnjicu`. Uostalom, što on očekuje od sveučilišnog profesora?
Jer, ako je sveučilišni profesor u nečemu vješt, vješt je u tome da se igra riječima. Policiju je zanimalo da vidi šta sam ja zapravo rekao. Usput, to govorim već par godina. Ako želite promjenu vlasti, ako ste dobro organizirani, onda ima smisla da upadnete na javnu televiziju. Postoji tu još niz drugih mjera koje treba da poduzmete, između ostalog da povežete političare koji su na vlasti, a bogami je dobar dio iz opozicije i da ih stavite u zatvor. To su dakle neke stvari koje istovremeno čovjek radi…
I to je poznato iz povijesti državnih udara, revolucija. Režim je pao, ali ga još nisu o tome obavijestili – pozivam režim da se preda i da će imati pravedno suđenje. Svi imaju obavezu da budu sa studentima, iza i ispred njih i uz njih. O `Profitije`, pogledaj ovaj narod. Više od četiri petine ovdje je vjernika ispred Hrama Svetog Save. Bilo bi bolje da odeš zajedno s Huljom na Svetu Goru – trebalo bi da tražite oprost od Boga jer od nas ga imati nećete. Borimo se za povratak naše Republike koju su nam oteli kriminalci.
Pozivam sve da sudjeluju u prosvjedima. Je li gotova revolucija. Je li to gotovo? A zašto čovjek svira kraj svakih mjesec dana? Ovdje smo da pokažemo da smo glasni, da smo jasni, da smo riješeni da idemo do kraja. Ne! Ništa ne smetaju neke razlike među nama, svi smo ovdje braća i sestre, svi! Naše studentice i studenti pronose slavu ovoga naroda, slavu koja je dugo bila zatamnjena. I kada mi starije generacije suzama zalijevamo i usnama cjelivamo njihove rane na nogama, evo već pola godine, a šta režim kaže?
On svira kraj. E, pa žao nam je, taj kraj će biti onda kada mi to kažemo. Srbija je zemlja koja vapi za pravdom. Koja vapi za slobodom, koja vapi za ravnopravnošću svih nas koji u njoj živimo. Mi moramo svi da ostanemo solidarni, i kada ovaj režim zločinački jednom ode, mi ćemo ostati da gradimo novu, bolju, ravnopravniju, pravedniju Srbiju. Živjeli i zdravo bili! Svi zajedno, po drugim gradovima, dok režimu ne vidimo leđa, živjeli…
Čovjek je sahranio Ustav, spalio ga, i sada očekuje, valjda da građani kažu bravo, pošto ne poštuje Ustav. To je bio trenutak potpunog gubljenja predsjednika. Može biti da je bio pod pritiskom i da je popustio. Ima problem oko kog treba ići u Pariz, tamo ga očekuju zaista vrlo teški razgovori, pa onda ima nezadovoljstvo građana koje traje koliko traje, pa onda ima nekoga tko stalno govori o tome da mafija vlada ovom zemljom i moguće da je u jednom trenutku njemu samo kap prelila čašu i da je pukao.
Dakle, ništa novo ja ne iznosim, uglavnom citiram ono što se može naći u izvještajima istraživačkih novinara. Kako objašnjavate to da novinari koji se pozivaju na konkretne dokaze i činjenice o vezama pojedinaca iz kriminalnog miljea s političkim strukturama nisu pozvani na informativni razgovor, a da su vas pozvali? Imate konstantno nekakve kampanje protiv tih novinara. Tabloidi tu odrađuju posao. Kod mene je to malo teže, dobivam plaću od države i trudim se da branim javni interes najbolje što znam i umijem.
Što je Francuska revolucija? Pa to je najznačajniji događaj u proteklih nekoliko stoljeća… Sloboda, Bratstvo, Jednakost, pa zato treba da se borimo. Usprkos giljotinama? Pa giljotina je jedan detalj i naravno Luj XVI. je mislio o Robespjeru isto što i predsjednik o meni. Nije mu to pomoglo. Kada nema pravde za narod, nema ni mira za vlast. Emilijano Zapata je rekao, a ja sa zadovoljstvom ponavljam: `Nema mira za ovu vlast i neće ga biti`. To je zakonomjernost, kada imate vlast koja je srasla s mafijom.
I koja neće sići s vlasti poslije izgubljenih izbora, vi ćete morati da je otjerate silom. Ne može drugačije. Imali smo vlast sraslu s mafijom ’90-ih pa nije bilo revolucije? Nije baš bila neka sila, pobjeda na izborima je bila u pitanju? Nemam dokaze ali sam sociolog i ponešto znam. Kada toliko godina vladate i ni s kim ne razgovarate, kada opoziciju permanentno maltretirate. Kada mafijaški vladate, nema druge nego da odete na jedan neinstitucionalan način. To je naprosto tako jer drugačije ne može biti.
Revolucija je izuzetno pozitivan pojam. To znači skokoviti napredak za razliku od evolucije koja je postepeni napredak, revolucija je napredak u svim sferama društvenog života, u gospodarstvu, politici, kulturi. Tada ne biste imali ove i slične gluposti. Zašto? Pa zato što bismo to svakako zabranili. Za primitivizam ide zabrana jer hoćete izgraditi kulturni obrazac koji će biti normalan. Kada kažete revolucija… Šta podrazumijevate pod tim? Socijalna svakako.
Ne možemo biti zemlja s najvećom društvenom nejednakošću u Evropi. To će biti jedan od osnovnih razloga revoluciji. Vi ovdje imate moderno robovlasništvo na djelu. Ako ljudi moraju da rade od jutra do mraka i da zato budu bjedno plaćeni, onda je to valjda razlog za revoluciju. Ni francuska revolucija nije došla onda kada su Volter i Ruso pisali, kao idejne preteče revolucije, nego je došla kasnije. Nekada treba i desetljeća da prođu, ali to ne znači da Volter i Ruso nisu trebali da pišu ono što su pisali.
To je ista matrica, dakle optužujete drugu stranu za ono što sami radite. I to je stara priča, to nije ništa novo, to je poznato još iz vremena nacističke Njemačke. Kada su recimo sami nacisti spalili Rajhstag, a za to optužili komuniste. I onda je to bio izgovor za prva zatvaranja u koncentracione logore, prve žrtve su bili upravo komunisti, a zbog te lažne optužbe da su spalili Rajhstag, što je dakle sam režim napravio. I ovdje je potpuno ista logika. Dakle sve što mi radimo, optužit ćemo drugu stranu za to.
I vodit ćemo na taj način propagandu protiv druge strane. Tu ima najmanje studenata, tu je najviše kriminalaca. Dakle, u jednom trenutku advokat Borović pokazao je da su tu njegovi klijenti koje je on branio, teški kriminalci. Drugim riječima, oni su tu kao fizička obrana onoga koji je još u gimnaziji dobio nadimak Hulja. Tu su zbog toga što taj čije se ime ne spominje, ne vjeruje do kraja policiji. Dakle, to je posljednja fizička obrana njegova. Potpuno je jasno od samog starta da je to funkcija toga što se zove Ćacilend.
Organizirani kriminal je oteo našu Republiku i siluje je iz dana u dan, a mi reagiramo samo kada se desi neka velika tragedija. Mi moramo da uspostavimo kontrolu nad svakim eurom koji dajemo u proračun. Očekivanja su ispunjena, ima nas dovoljno. Režim je taj koji izaziva podjele i širi mržnju među građanima ove zemlje. Ustajmo ljudi! Ustajmo i tjerajmo zločince! Onog trenutka kada institucije ne rade, ulice prorade! I nema stajanja. Pržimo ovog ljeta, sunce odozgo, a mi odozdo. Faza dinstanja je završena!“
Za kraj. Čitajući ovo prepoznajete li ono što i nas koči i muči, sputava i guši, degradira i omalovažava, vrijeđa i ponižava? Dali je iz ovog našeg sadašnjeg stanja moguće izići dosadašnjim načinima, s postojećim institucionalnim okvirom i dekadentnim političkim praksama? Samo o tom razmišljajte…Ostavite se kao kukavičje jaje podmetnute opsesije: `Tko piše`? To je zlokobna stupica Vaše sadašnjosti i projektirana Jama vaše budućnosti. Samo gledajte u ono: `Što piše`. Sadašnju Situaciju Samo Sadržaj Spašava!
P. S. A sad evo vam i ime osobe koju sam citirao u ovoj kolumni. Prometnuo se u glavnog ideologa masovnog studentskog i društvenog bunta protiv režima Aleksandra Vučića u susjednoj Srbiji. Zove se Jovo Bakić. Rođen je 1970. godine, 1996. diplomirao je sociologiju na Filozofskom fаkultetu u Beogrаdu, 2002. stekao zvanje magistra (temа: „Ideologije jugoslavenstva između dva svjetska rata“), doktorirao 2009. na temu „Razvoj tumačenja procesa nestajanja Jugoslavije“. Stručno se usavršavao na Sveučilištima u Oksfordu, Helsinkiju i na Sveučilištu Masačusets u Amherstu. Ono, slobodno možemo napisati za njega `Ecce Homo` (Evo Čovjeka). Poanta je ovo! Na par mjesta gdje piše Srbija sami upišite Hrvatska, a gdje piše Predsjednik upišite Premijer. Sad opet pročitajte. I? Sve ostalo gotovo da bi sami u cijelosti potpisali kako je tako i tiče se nas. Da. Tako je! Tiče se nas!!! Prvi put u povijesti korak su ispred; u ogledalu današnje Srbije – zrcali se sutrašnja Hrvatska…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.