PIŠE: Ante JUKIĆ
Sjećam se jednog događaja iz djetinjstva, bio je to vjeronauk u sklopu priprema za sakrament potvrde. Pita svećenik mog prijatelja: „Kad slavimo blagdan Velike Gospe i koje je značenje tog blagdana?“, a ovaj ispali kao iz topa: „15.8.!“. Svećenik nastavi: „Datum je točan, a značenje?“, na što prijatelj lakonski poentira: „To znači petnaesti dan u osmom mjesecu“. Naravno, svećenik se nasmijao, s njim i većina učenika, jedino je taj moj prijatelj i dalje bio zbunjen, ništa mu nije bilo jasno. A baš je bio sretan zbog dva točna odgovora. I ova zgoda, koliko god banalna bila, pokazuje nam kako često slavimo Veliku Gospu ne razmišljajući o njezinom značenju.
Kad bismo nasumično pitali ljude koje im asocijacije padaju na pamet pri spomenu Velike Gospe, dobili bismo zanimljive odgovore. Nekima ona predstavlja početak kraja ljeta, neke asocira na završetak godišnjeg odmora i povratak radnim obvezama, neki joj se raduju jer noći konačno postaju svježije, pa se može lakše spavati.
Mnogi će spomenuti žuljeve i upale mišića zbog pješačenja u Aljmaš, Ilaču ili Prkovce, nekima su u glavi gužve na cestama, a Velika Gospa neke podsjeća i na završetak Hajdukovih nastupa u Europi. Učenici u njoj vide upozorenje da uskoro stiže povratak u školske klupe, vatrogasci se nadaju kako sezona požara stiže svome kraju.
Mnogo je tu još ‘značenja’, svatko ima netko svoje, neki ljudi će čak spomenuti i Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Uglavnom, sve ove asocijacije imaju jednu dodirnu točku. Svima je ona svojevrsna prijelomnica, završetak jednog (ljetnog) načina života i početak novog. Znate ono, kad nekome predložite sastanak, a on kaže: „Joj, aj’ čujemo se poslije Gospe“. Ili imate kakav posao u planu, a odgovor bude: „Ostavimo to za iza Gospe“. Mogli bi, zapravo, reći kako je Velika Gospa mala Nova godina.
Znamo kako mnogi za Novu godinu donose važne i manje važne odluke, pa zašto onda isto ne učiniti i za Veliku Gospu? Mi ljudi smo (ponekad) čudni. Znamo beskonačno pričati i trošiti vrijeme na nevažne stvari, znamo će čuditi i diviti stvarima koje i nisu toliko čudne, dok s druge strane neke fascinantne stvari uzimamo zdravo za gotovo, kao nešto najnormalnije. Djevica Marija uznesena na nebo? „Pa, dobro, neka je, gdje bi drugdje bila…“.
Razmišljamo li mi o misteriju današnjeg dana, posvećujemo li mu vrijeme kao nekim banalnostima koje nas svakodnevno zaokupljaju? Djevica Marija većini vjernika je primjer skromnosti, poniznosti i pobožnosti. Duša od žene, reklo bi se. Je, Marija je to sve, ali ne čini je to tako velikom i posebnom.
I moja baka je bila skromna, ponizna i pobožna, mnoge žene i muškarci i prije i poslije Gospe su bili takvi, pa joj opet nisu ni blizu. Blažena Djevica Marija je posebna zato što je, po nauku Katoličke Crkve, začeta bez Istočnog grijeha (slavi se 8. prosinca), zato što je na svijet donijela Boga (naravno, Božić) i, konačno, zato što je dušom i tijelom uznesena na nebo. Imajmo to uvijek na umu. Marija nije život završila kao ‘obični’ ljudi, tijelo joj nije istrunulo u grobu, nego je zajedno s dušom uzneseno k Ocu. Ona je imala milost doživjeti ono što sve nas tek očekuje o Posljednjem sudu.
Veliki je to misterij, tajna koju je teško razumjeti. Za ovog života sigurno ni nećemo, no to ne znači kako ne treba barem razmišljati o njoj. Katolicima je Marija često na usnama, dojam je kako se Njezinim imenom ponekad previše razbacuju, koriste ga kao poštapalicu. Lijepo je nekoga voljeti i smatrati toliko svojim da mu se možeš obraćati kao najboljem prijatelju, ali nekad treba malo zastati, pokazati više poštovanja. Iako je jedna od nas, Marija je ipak drugačija, posebna. Jednostavno, na višoj razini.
I, naravno, čini mi se kako i to treba uvijek naglasiti. Blažena Djevica Marija je Bogorodica, prva do Boga, ali nije Bog. Kad joj se obraćamo, kad joj se molimo i kad ju štujemo, uvijek nam u glavi mora biti spoznaja da je naš konačni cilj Bog, a Marija samo put kojim nam je do Njega doći.
Kako kaže jedna lijepa poruka na vinkovačkim Borincima, poruka u kojoj je sažeta sva bit poslanja Blažene Djevice Marije: ‘Po Mariji do Isusa’. Tako jednostavno, a opet toliko moćno…