
PIŠE: Ante JUKIĆ
Svetkovina Presvetog Srca Isusova jedna je od onih koja nije vezana za datum, nego za dan. Uvijek se obilježava u petak i to onaj nakon druge nedjelje po Duhovima. Utjecanje Gospodinovom Srcu duboko je ukorijenjeno u tradiciji Katoličke Crkve, osim slavljenja same današnje svetkovine, vjernici rado vrše i pobožnost devet prvih petaka, ali i općenito posebno obilježavaju svaki prvi petak u mjesecu. Dan je to koji ima posebno značenje u Katoličkoj Crkvi i neraskidivo je vezan s Presvetim Srcem. U petak je Krist umro na križu, tog je dana koplje probolo njegovo srce iz kojeg su, po Evanđelju, potekli krv i voda.

Ovogodišnja svetkovina posebno je značajna za nas. Danas će, naime, biskupi posvetiti Presvetom Srcu Isusovu hrvatski narod i cijelu Hrvatsku, po enciklici nedavno preminulog pape Franje ‘Dilexit nos’ (‘Onaj koji nas uzljubi’).
Nema puno župa posvećenih Presvetom Srcu Isusovu. U cijeloj Slavoniji i Baranji tek su tri, na krajnjem istoku samo jedna, i tu upravo kod nas u Vinkovcima. Župa na Lapovcima, koja dijelom grli Vrtno naselje i Borince, po svom je osnivanju nosila ime Svih svetih, no taj datum nikad nije do kraja zaživio kao crkveni god, budući da se slavlja teško uklapaju u njegovu simboliku. Zbog toga je na prijedlog tadašnjeg župnika Roberta Farkaša, i uz suglasnost biskupa Marina Srakića, došlo do promjene, te od 2000. godine župa nosi aktualno ime.
Još devedesetih godina prošlog stoljeća pristupilo se izradi planova i projekata za izgradnju župne crkve, no evo 2025. je godina, prošlo je već četvrt stoljeća otkad se utječu Presvetom Srcu Isusovu, a Lapovčani su i dalje ‘podstanari’. Crkva se i dalje nalazi u prostoru nekadašnje kotlovnice pokraj prvog nebodera, dok je na ledini koja je prvotno bila predviđena za nju nedavno niknuo jedan drugi hram.

No, kako se kaže, sve se događa s razlogom. Čovjek sanja, Bog ostvaruje. Dočekat će i Lapovci jednog dana svoju reprezentativnu župnu crkvu, ali ne treba to biti opsesija. Župu ipak prije svega čine njezini vjernici i njihov duh, a on je ovdje posebno izražen. Ima ova današnja crkva kod nebodera neku posebnu, obiteljsku crtu, ugodno se čovjek osjeća u tom okruženju. Što i nije čudno, jer ipak se radi o nekadašnjoj kotlovnici. Koja se nekad brinula samo za tijelo, a sad grije i dušu. Baš kao i Presveto Srce Isusovo…
