PIŠE: Ante JUKIĆ
Baš smo čudni mi ljudi. Ne znamo se ni vrijeđati na kulturan i civiliziran način, onako ljudski. Nisu nam dovoljne sve one lijepe uvrede i ružne riječi, nego smo u cijelu priču morali ubaciti i životinje. Kao da im i bez toga dovoljno zla ne činimo. Tamanimo ih kao da smo kruha gladni, bacamo na tavu, ražanj ili u pećnicu, mučimo na razne načine. One koje (još) ne jedemo, ubijamo iz čiste obijesti. Grozim se kad vidim kako tretiramo, recimo, komarce ili smrdljive martine. I sam pojam ‘tretiranje’ stvara mi nelagodu, odmah se vidi ta tu nisu čista posla.
A ime ‘smrdljivi martin’ ne moram ni spominjati. Martin je, inače, za one koji ne znaju, zaštitnik naše županije, eto koliko smo mu zahvalni. Jedno tako lijepo ime i tako korisnu životinju totalno smo devastirali. Kad vidim s koliko entuzijazma ih ubijaju, stječem dojam kako bi mnogi ljudi najviše voljeli da komarci i smrdljivi martini uopće ne postoje. Žalosno, baš žalosno.
Ovo je bila samo mala digresija, vraćam se sad temi ovog teksta. Bolnoj, ali to ne znači kako se trebamo praviti da ne postoji. Dakle, životinje u psovkama i uvredama našim svagdanjim. Da smo u drugim stvarima samo upola tako kreativni, kao kad vrijeđamo životinje, gdje bi nam bio kraj.
Ne moramo tražiti dalje, imamo konja za primjer. Jedna tako plemenita životinja, a koristimo ju kako bi nekoga uvrijedili. Čak i mi Slavonci, što je posebno bolno.. Pa, tko zna vrijednost konja, ako ne mi? Tko se kune u njih, ako ne mi? Ali, kad treba to pokazati primjerom, nema nas nigdje. Ima li jadnije od ‘konju jedan’?
I s magarcem, oliti tovarom, je slično. Lik je skroz u redu, šuti i radi bez nekih prevelikih zahtjeva. Ponekad je, doduše, malo tvrdoglav, ali to je u ovom slučaju pozitivna karakteristika. Ali, ne, kad nekoga želiš uvrijediti, nazovi ga magarcem.
Majmun je posebna priča. ‘Ajde što ne poštujemo druge, nego smo još i na pretke udarili. Ne služi nam to na čast, nimalo.
A pas, što reći na to? Nazivamo ga najboljim prijateljem, gotovo smo božanstvo od njega danas napravili, a glavni je akter jedne od najružnijih psovki koje smo izmislili. Smrznem se svaki puta kad je čujem.
Ni mačke nismo zaobišli. Sve kao nešto umiljato, držimo je u naručju, a kad prijetimo nekome, onda ćemo ga ‘prebit kao mačku’. Strašno. Ili kao vola u kupusu. Odradi nam težak posao u polju, pada sa sve četiri noge i onda za nagradu dobije – batine. Krasni smo, nema što.
E, da, i ovo mi je zanimljivo. I jednu tešku bolest, ponekad neizlječivu, nazvali smo – rakom. Uvijek me zanimalo, kad rak nepušač govori svom prijatelju pušaču o štetnosti cigareta, upozorava li ga na potencijalnog čovjeka na plućima? Čisto sumnjam, rakovi si ne bi dozvolili takvo nepoštovanje i uvredu. To je rezervirano za nas ljude.
Zapravo, kad bolje razmislim, u svojoj nehumanosti kad je vrijeđanje u pitanju nismo poštedjeli gotovo ni jednu životinju. Tu su i guske, kokoši, svinje, krave… Nije bitno hoda li, leti ili gmiže, sve životinje dobile su porciju. Pa čak i one koje plivaju. Zamislite ovo, ‘some jedan’, i to sam čuo. Čovječe, što su nam somovi skrivili, kome oni smetaju? Somovi čak ni ne plivaju, nego život provedu prikovani za dno, daleko od svega. Čime su nam se to oni zamjerili?
I dok sve dosad navedeno još nekako mogu razumjeti, jedno mi ne ide u glavu. Kako smo došli do glavonožaca, mislio sam kako barem s njima ne bi trebalo biti zle krvi? Kad nam netko nije simpatičan, kažemo da je ljigav kao lignja. A kad je korumpiran, onda je hobotnica. Jadni ti glavonošci s nama ljudima.
Mogao bih ovako unedogled, ali zaustavit ću se ovdje, i ovako mi je bilo neugodno dok sam ovo pisao. Drage moje životinje, ako slučajno ovo čitate, primite moju ispriku u ime ljudske vrste. I vjerujte, nismo svi isti. Ima nas i koji vas poštujemo i kojima ne pada na pamet vrijeđati na ovakav način.
A nama ljudima bih poručio, da se okanemo životinja i okrenemo nekim drugim uvredama. Toga barem imamo napretek. Najlakše je nekome reći ‘konju’ ili ‘majmune’, to može svatko, nema tu ništa posebno. Budimo kreativniji. Meni je, recimo, uvijek lijepo čuti uvredu koja ne sadrži životinjsku vrstu, to me napuni optimizmom i pokaže da ipak ima nade za nas. Ukratko, nema ništa loše u vrijeđanju, dapače, ali pustimo životinje na miru. Jer, neke konstrukcije s njima u glavnoj ulozi zaista su ružne i neprimjerene. To ni pas s maslom ne bi pojeo…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.