Rat je po svom krajnje nepristojnom običaju započeo u subotu, baš na neradni dan. Sirene, projektili, kaos, izvanredne vijesti, povijest se nepovratno mijenja…
No, briselskim hodnicima odjekivala je samo sablasna tišina i zvuk automatskog osvježivača zraka. Europska unija, taj vječni svjetionik demokracije i birokracije, promptno je reagirala zakazavši sastanak za – ponedjeljak.
Čovjek bi pomislio da su mir i sigurnost svijeta hitne stvari, ali očito nismo uračunali ključni faktor, europsku birokraciju. Ne možeš baš reagirati na rat bez uredno ispunjenog obrasca. Treba poslati dopis, otvoriti predmet, zakazati termin… Uskladiti kalendare, također.
A i teta iz knjigovodstva ne radi vikendom. Sasvim razumljivo, odluke i stavovi o ratu se ne mogu donositi pro bono pa ako nema tko potvrditi isplatu putnih troškova i naknadu za rad vikendom, a teta ne radi subotom, onda nema smisla da se itko sastaje, reagira i donosi zaključke.
Europa je po svom obrascu funkcioniranja promptno reagirala i sazvala sjednicu za ponedjeljak. Sastanak na vrhu, uzgred, terminski je kolidirao s napadom na Cipar, za eventualno neupućene posrijedi je država članica EU.
Nadamo se samo da teta iz knjigovodstva nije otvorila bolovanje, jer nekakav stav bi i o tome trebali imati ili barem naplatiti. Usput i izraziti ozbiljnu zabrinutost. I žestoku osudu, dabome. Možda čak i “najdublju zabrinutost”, to je ipak već viša razina.
Siguran sam da ćemo se složiti oko toga da je teško je i zamisliti taj kaos da netko reagira bez da je siguran hoće li mu biti plaćen putni nalog. To bi bio presedan.