Nogometaši Belišća danas su „uzeli bod” (3:3) u Vinkovcima, a njihov trener Zoran Ratković nakon utakmice glasno je razmišljao:
– Da ga bar uzmemo i protiv Opatije, za mjesec dana na proljetnoj premijeri…
Belišćani su danas stvarno dobro izgledali, pogotovo u nastavku. Ratković dodaje:
– Iza nas je tjedan dana rada, ovo nam je druga utakmica. Prvu smo izgubili od Jedinstva iz Donjeg Miholjca (2:3). Nisam nezadovoljan, dapače. U 2. poluvremenu posebno su me zadovoljili neku mladi igrači iz naše škole nogometa, što je dokaz da potencijala imamo. Treba samo raditi. I to puno.
Cibalia?
– Vidi se da je riječ o posloženoj ekipici. Nadam se da u Vinkovcima neće biti stresa oko ostanka u ligi.
I njegove Crvene čeka borba za ostanak…
– Predzadnji smo, s tri boda više od porečkog Jadrana. Ispred nas je Krk zbog bolje gol-razlike, a Dugo Selo ima tri boda više, Trnje i Bjelovar po četiri… Dva ispadaju, treći će u dodatne kvalifikacije. Nismo bez šanse – dodaje Ratković kojemu je uvijek gušt doći u Vinkovce.
– Ma, predivno… Proveo sam ovdje pet predivnih godina. Upoznao suprugu Danijelu (inače Ivankovčanku, djevojački Aman, op. a.), vjenčanog kuma Zorana Bubala koji je također branio Cibalijine boje, stekao armiju prijatelja…
U vrhu Cibalijine navale egzistirao je punih pet sezona. Godine 2001. stigao je u Vinkovce iz splitskog Hajduka…
– Pa, budući da sam bio standardan, računam da sam odigrao nekih 150 utakmica. Koliko golova? Ne znam stvarno, nisam nikad bio opterećen statistikom.
Što pamti iz vinkovačkih dana?
– Uvijek je ovdje bila super klapa. Tko nije osjetio u životu takvo zajedništvo, ostao je uskraćen za blagoslovljen osjećaj. Igrali smo Intertoto kup protiv Wolfsburga, to je bila kruna mog igranja u Vinkovcima. Bilo je i suza, najviše kada smo 2004. godine ispali iz Prve lige u onom razigravanju protiv Međimurja. Ali, ekspresno smo se vratili već sljedeće sezone tako da sam iz Vinkovaca otišao bez ikakve gorčine.
Široka je lepeza igrača s kojima je dijelio svlačionicu tijekom petoljetke pokraj Bosuta…
– Uh… Igrao sam s Pernarom, oba Meštrovića, oba Pavličića, Andričevićem, Križanovićem, Čuturom, Leutarom, Jurom Jurićem, Maroslavcem, Bartolovićem, Lučićem… Malo ste me zatekli, zaboravit ću sigurno nekoga, nek’ mi ne zamjere. Ali, Žgelu ne smijem zaboraviti. Ni Cro Copa, igrao je za nas uzvratnu kvalifikacijsku utakmicu protiv Novalje kada smo se vratili u Prvu ligu…
…u kojoj Cibalije nema već godinama!
– Novac sve diktira. Valjda će ga biti u dogledno vrijeme, pa da se Cibalia i Vinkovci vrate gdje im je mjesto. Pogotovo bih to volio zbog navijača, malo ih je kao Ultrasa. I sad se naježim kad se sjetim kako su se tribine tresle uoči utakmice protiv Novalje… Divne uspomene, volim Vinkovce!