Vinkovce je ovih dana posjetio Stipe Šarlija. Jedan je to od petorice velikana zadarske košarke uz, abecednim redom: Ćosića, Giergiju, Komazeca i Vrankovića.
– Ovdje sam u posjetu prijateljevom prijatelju. Dakle, i mom prijatelju – otkriva 57-godišnji Šarlija, čovjek vrlo intrigantne košarkaške biografije, između dva gutljaja Pascucci kave u debelom hladu Gradske kavane.
Karijeru je gradio u Zadru, Ciboni, njemačkom Braunschweigu, turskoj Antalyji i Širokom. Odigrao je i 50 utakmica za reprezentaciju Hrvatske, uključujući i onu povijesnu protiv Slovenije, odigranu 20. svibnja 1992. u Slovenskim Konjicama.
– Bila je to prva utakmica hrvatske reprezentacije, krenuo sam u petorci uz Alanovića, Dražena Petrovića, Kukoča i Rađu – (pri)sjeća se sugovornik koji je s 11 poena bio drugi najbolji strijelac Hrvatske u tom ogledu, odmah iza nikad prežaljenog kapetana…
Značajnu ulogu Šarlija je odigrao i na nešto kasnijim kvalifikacijskim turnirima na kojima je Hrvatska trasirala put na Olimpijske igre u Barcelonu, no…
– U Barcelonu na kraju nisam otputovao. Saznao sam to tijekom obiteljskog ručka i to preko radija, na Vijestima. Zapeo mi je zalogaj u grlu kad sam čuo da je izbornik Skansi s konačnog popisa izostavio mene i Mršića (”upali” su Cvjetičanin i Arapović, op. a.). Teško mi je palo, naravno. Ne, nikad mi nitko nije obrazložio tu odluku. Pokojnom Skansiju sam oprostio, ali ne mogu zaboraviti, smatram da nije bilo pravedno.
Šarlija je bio baš veliki igrač. Centar s mozgom playmakera. Krajem 80-ih odlično se na parketima jugo-lige nosio s nešto kasnijim NBA velikanima Rađom i Divcem, a otpuhnemo li prašinu s arhivske građe pronaći ćemo i podatak da je velikom Arvydasu Sabonisu, tada igraču španjolskog Foruma Filatelica, jednom zgodom zabio 32 poena…
Uglavnom, nevjerojatan i nepravedno podcijenjen košarkaš prokrstario je tijekom karijere mnogim paralelama i meridijanima, a u drugoj polovici 90-ih košarkaški put nanosio ga je i u Vinkovce, na parket Košarkaškog doma Lenije.
– Da, sjećam se Vinkovaca, kako ne… Još mi zvoni u ušima od jednog poraza, izgubili smo preko 40 razlike (točnije 43 razlike, Telecomp – Zadar 119:76, op.a.)! Nikada ni prije, ni kasnije nisam doživio takav debakl na parketu – napominje SŠ.
Vinkovački Dinamo u toj utakmici imao je čak šestoricu dvoznamenkastih; predvodio ih je Smojver s 29 koševa, Kalaica i Duvnjak zabili su po 14, Vulić 12, a Buntić i Lovrić po 11.
– Neviđeno ih je ”curilo”, mislim da na toj utakmici nisu promašili više od deset lopti. Mi smo, doduše, u Vinkovce stigli s američke turneje, ali svejedno… Gadno je bilo, još gadnije smo prošli!
Bila su to zlatna vremena vinkovačke košarke. Dinamo, odnosno Telecomp, osim Zadra na koljena je bacao i sve ostale klubove – uključujući i tada moćnu Cibonu! – osim Splita.
– Mnogo bolje se danas provodim po Vinkovcima. Lijep gradić, gostoljubivi domaćini, o slavonskim delicijama da i ne govorim. Prvom prilikom opet sam ovdje, još nisam osjetio atmosferu Vinkovačkih jeseni, a prva prilika je vrlo blizu – zaključio je Stipe Šarlija.