Teorija zavjere

Ilustracija

PIŠE: Ante JUKIĆ

Svi smo čuli za pojam ‘teorija zavjere’. To je, dapače, jedna od najspominjanijih sintagmi današnjeg vremena, no teško je naći pravu definiciju za nju. Što je, dakle, ‘teorija zavjere’? Zašto se uopće neka teorija naziva ‘teorijom zavjere’, dok se neke druge teorije, koje mainstream gura, uzimaju kao činjenice?

Ako ćemo pošteno, sve su to teorije, na nama je samo koju ćemo od njih prihvatiti kao najvjerojatniju. Dakle, sam pojam ‘teorija zavjere’ određene teorije u startu gura u neravnopravan položaj. I eto nam nove ‘teorije zavjere’, da su upravo moćnici koje se u njima proziva skovali taj izraz kako bi sve ono što im ne ide u prilog stavili u kategoriju zavjere.

Sudeći po etiketiranju onih koji druge nazivaju teoretičarima zavjere, ‘teorija zavjere’ je ona teorija po kojoj prava istina oko neke osobe, pojave, događaja ili institucije nije ona koju mainstream mediji ili taj subjekt osobno emitira. Ako je to tako, onda smo svi mi ‘teoretičari zavjere’, čak i oni koji druge tako s podsmijehom etiketiraju.

Kud god da se okrenemo, svi ljudi svakodnevno šire ‘teorije zavjere’. Ako banka kaže da je tu zbog nas i da joj je naše zadovoljstvo na prvom mjestu, a ja smatram kako je njoj ipak njezin interes najvažniji i kako ovaj slogan služi samo kako bi pridobio klijenta, jesam li ja ‘teoretičar zavjere’?

Ili ako privatna klinika kaže kako joj je naše zdravlje na prvom mjestu, jesam li ja teoretičar zavjere ako to dovedem u pitanje? Jesam li teoretičar zavjere ako ne vjerujem povjereniku za suđenje koji kaže kako suci svoj posao rade časno i da su sve njihove greške nenamjerne, ako ne vjerujem baš UEFA-i i FIFA-i kad uvjerava javnost da je kod njih sve transparentno?

Naravno, nisu sve ‘teorije zavjere’ iste, nisu jednako vjerojatne, ima tu zaista svega. Nečega što ima više, nečega što ima manje smisla, a ima zaista i toliko apsurdnih stvari da se čovjek mora nasmijati. I tu onda dolazimo do onog najvažnijeg. Zašto se sve ‘teorije zavjere’ stavljaju u isti koš i tko u javnost gura neke zaista besmislene teorije?

Ima logike u razmišljanju kako to opet čine moćnici koje se proziva u ‘teorijama zavjere’, sve kako bi banalizirali priču i ljude odvukli na krivi trag. Stara je i prokušana taktika, ako želiš neku ideju ili razmišljanje ismijati ili obezvrijediti, stavi je u društvo s desetak zaista besmislenih teorija, i reci: „Ovo je popis najglupljih i najbesmislenijih ‘teorija zavjera’“.

Kad čovjek tako vidi što se sve na tom popisu nalazi, njegov mozak će automatski i onu jedinu teoriju koja itekako ima smisla i koja uopće nije banalna staviti u isti koš s ostalima. Takav način manipulacije najbolje smo vidjeli dok je na vrhuncu bila histerija oko korone, kad se sve ljude koji ne prihvaćaju kao istinu apsolutno sve što čuju u vezi virusa od mainstream medija svrstalo u kategoriju ravnozemljaša, protivnika cijepljenja, pa čak i fašista(?).

Fascinantno je kako se čovjeku može prišiti toliko toga nakon što je iznio mišljenje o samo jednoj konkretnoj temi. Dakle, mišljenje, ne čak ni tvrdnju. Cilj ovakvog etiketiranja je jasan, nabacaj što više besmislica i tako gurni u drugi plan nešto što zaista ima smisla.

I tako, vrhunac korone je prošao, s vremenskim odmakom postalo je jasno kako neke stvari ipak nisu bile onakve kakvima ih je mainstream predstavio. I što se dogodilo? Ništa. Tu i tamo se stidljivo prizna pokoja pogreška, no konkretnog preuzimanja odgovornosti nema. Nema čak ni kurtoazne generičke isprike onima koje se tad ismijavalo, izrugivalo i proglašavalo ‘teoretičarima zavjere’.

I ne samo što svega toga nema, nego se samo elegantno prebacilo na nove teme i nastavilo po istom principu, jednako bahato i prepotentno. A barem je tema, u ovom ubrzanom i kaotičnom svijetu, napretek. Ratovi, izbori, povijest, medicina, znanost općenito, sport, društveni aktivizam.. Nema te teme oko koje se nekoga tko propitkuje mainstream istinu ne može nazvati teoretičarem zavjere’. I to ponovno čine oni koji su ne tako davno ispali smiješni.

U zaključku, vratit ću se na početak komentara. U to koje ‘teorije zavjere’ su istinite, a koje nisu, ne bih se želio upuštati, no jedno znam. Da sam ja moćnik koji javnosti prezentira jedno, a u tajnosti radi nešto drugo, i kojeg se u nekim teorijama proziva, osobno bih lansirao pregršt glupih teorija koje bi stavio u isti koš s teorijom koja propitkuje stvarne motive mog djelovanja. I obvezno bih sve te teorije nazvao ‘teorijama zavjere’.