Vinkovčanka Ana Grgić nije mogla ni zamisliti da će jedna odluka, donesena iz srca i dobre volje, na takav način promijeniti život njezine obitelji. Evo njezine priče…
– Moja obitelj i ja uvijek smo voljeli životinje. Iz srca smo odlučili pomoći napuštenim psima i pružiti im privremeni dom, preko jedne volonterke i skloništa. Nitko nas nije tjerao, nitko nas nije platio. To smo napravili iz dobre volje, zato što volimo životinje i želimo im pomoći – govori nam Ana u uvodu priče koja ima dramatičan zaplet:
– Nažalost, dogodilo se ono najgore što nikada nismo mogli ni zamisliti. Pas kojeg smo uzeli na privremeno čuvanje napao je moje dijete, koje ima samo dvije godine. To su bili užasni trenuci. Moje dijete je pretrpjelo teške tjelesne ozljede, jako velike bolove, operacije i ožiljak na licu koji će ostati za cijeli život. Iako, hvala Bogu, moglo je biti i gore, ovo što nam se dogodilo za nas je i dalje neopisivo teško, bolno i ostavilo je trajne posljedice, kako fizičke, tako i psihičke.
Nakon nemilog događaja, kaže, obitelj više nije imala snage ni mogućnosti brinuti o psima.
– Psi zahtijevaju puno pažnje, ljubavi, vremena, a u isto vrijeme, naše dijete treba sigurnost, mir, nježnost i našu punu prisutnost. Naše dijete, unatoč svemu, i dalje voli životinje i voljet će ih uvijek. I mi ćemo, kad se ova situacija smiri, i dalje pomagati napuštenim životinjama. Ali trenutno, jednostavno, ne možemo.
To nije sve…
– Ono što nas je dodatno povrijedilo, razočaralo i šokiralo jest ponašanje volonterke preko koje smo pse uzeli koje smo joj nakon ovog incidenta vratili. Umjesto da pokaže razumijevanje, ljudskost i podršku u ovom užasno teškom trenutku za moju obitelj, ona je odlučila javno iznositi moje ime i prezime po društvenim mrežama. Prozivala me, blatila, poticala ljude da mi šalju poruke pune osude, mržnje i uvreda.
Ana dodaje:
– Nigdje nije rekla da sam pse uzela iz srca, iz dobre volje. Nigdje nije spomenula da sam ih hranila, brinula o njima, pazila ih besplatno, iz ljubavi, i da sam ih uzela upravo na njenu molbu. Nigdje nije rekla da sam ih vratila ne zato što ne volim pse, nego zato što mi se dogodila velika tragedija u obitelji i što sam, kao mama, prije svega morala izabrati sigurnost i zdravlje svog djeteta.
Ima još:
– I da, imam glasovne poruke gdje ona govori kako pse planira udomljavati u Sloveniji, Njemačkoj, preko drugih volontera. Zato želim reći ljudima: volite životinje, pomažite, budite ljudi. Ali, budite i oprezni. Pazite s kim radite, kome vjerujete. Nemojte sebi dozvoliti ono što se meni dogodilo. Neka moja priča bude lekcija svima.
Sugovornica u zaključnim rečenicama:
– Mi i dalje vjerujemo da su životinje naši najbolji prijatelji. I dalje ih volimo. Ali neka se zna istina, da i oni koji pomažu, i oni koji imaju veliko srce, mogu doživjeti nešto strašno. I umjesto podrške, dožive osudu. Zato molim da se čuje i naša strana. Da ljudi znaju da iza svake priče postoji cijela istina. I da nitko nema pravo blatiti drugoga, posebno u trenutku kad ta osoba proživljava najveću bol svog života.