PIŠE: Damir BEGOVIĆ
Na današnji dan prije točno 34 godine – točnije 25. lipnja 1991. – NK Dinamo doživio je jedan od najtežih udaraca u svojoj povijesti; promijenjeno mu je ime koje je živjelo 46 godina – NK Dinamo postao je NK HAŠK Građanski. I ne samo da je tako naprasno nestalo jedno općeprihvaćeno – dapače, omiljeno ime kluba! – nego je preko noći, zapravo te ljetne večeri u Maksimiru, bio ukinut jedan prepoznatljivi simbol grada Zagreba, pa i simbol nacionalnog identiteta.
Mlađe generacije Dinamovih navijača vjerojatno ni ne znaju za ovu povijesnu anomaliju, niti im ona išta predstavlja, s obzirom na to da je ime Dinamo bilo „u progonstvu” samo devet godina. Naime, HAŠK Građanski živio je samo do 1993. godine, tada je klub bio nazvan Croatia, a 2000. ponovno je uskrsnuo Dinamo.
Zašto onda podsjetnik na onu brljotinu od imena, HAŠK Građanski, potpuno nespojivu kovanicu budući da su HAŠK i Građanski u prijeratno doba bili veliki suparnici? Zato što je, sasvim slučajno, ovih dana svjetlo dana ugledao jedan isječak iz Dinamove revije iz 1990. godine, odlomak iz intervjua tada tehničkog direktora Dinama Velimira Zajeca, današnjeg klupskog predsjednika.
Na tom faksimilu ne vidi se datum objave intervjua, ali s obzirom na to da Zajec u njemu u jednom odgovoru spominje nadolazeće susrete s Atalantom u Kupu UEFA – a koji su (od)igrani 18. rujna i 2. listopada 1990. – zaključili smo da je razgovarano u ranu jesen te godine.
Pitanje novinara i Zajecov odgovor prenosimo doslovno:
A ima li „zime” za – Dinamovo ime? – glasi pitanje.
– Možda je vrijeme da se i po tom pitanju evropeiziramo, ime Dinamo jako asocira na „istočnu stranu”, čak na „boljševizam”, iako je s druge strane sva naša tradicija bazirana na tom imenu, po njemu smo znani, Dinamo je jedini posjednik evropskog trofeja u ovim krajevima. Naša će se skupština tim problemom detaljnije pozabaviti. Kad bi se mene pitalo ja bih bio za naziv Zagreb 1903. Jer, nas pamte i po gradu iz kojeg smo, nerijetko pišu samo Zagreb, bez Dinama. Znam, u Kranjčevićevoj je već klub istog imena, no on je zapravo nasljednik kluba lijepog imena Concordia, može mu ga se vratiti. Ali, pustimo ime, važno je stvoriti i održati ugled – glasio je Zajecov odgovor.
Ako možda sada trljate oči i štipate se od nevjerice od toga da Velimir Zajec – okorjeli dinamovac, legenda i ikona kluba – povezuje Dinamo s boljševizmom, na trenutak ulovite zraka, pa pogledajte kako je Zajec u svojoj biografiji „Zeko” govorio o povratku imena Dinamo, 14. veljače 2000. godine.
– To je poseban dan u mom životu i u životu svih navijača Dinama. Bio je to dan kad smo svi bili sretni jer smo znali da će se naš klub opet zvati Dinamo. Ključnu ulogu u povratku imena Dinamo su odigrali naši Bad Blue Boysi koji su pomogli i u stvaranju naše domovine. Izuzetno sam ponosan da sam sudjelovao u tom događaju i da sam, uz puno naših starih igrača, doprinio da se vrati ime Dinamo – kazao je Zajec.
Ali, tu još nije kraj Zajecovim eskapadama s Dinamovim imenom. Naime, u požutjeloj arhivi Večernjeg lista, u broju iz 26. lipnja 1991. godine, pronašli smo Zajecovu reakciju na spomenutu promjenu imena, Dinamo u HAŠK Građanski, formalno provedenu prethodne večeri.
Opet Zajeca citiramo doslovno. Tada je nastupio kao sportski direktor:
– Preimenovanje Dinama u HAŠK Građanski povijesna je odluka. Zato što sam u njemu proveo mladost i zato što je Dinamo dugo godina bio simbol hrvatstva, ostao sam vezan uz to ime. Poštujem tradiciju HAŠK-a i Građanskog, ali ni Dinamova ostavština nije mala. Ipak, radi se o istome – izjavio je tada Zajec, koji je na Skupštini glasovao protiv promjene imena kluba.
Dakle, kratka rekapitulacija zajecologije unutar samo nekoliko mjeseci; rujan 1990. – Dinamo asocira na boljševizam, lipanj 1991. – Dinamo je simbol hrvatstva. Svaki dodatni komentar nakon ovoga je – suvišan.
Kad već citiramo autobiografije, pogledajmo što je u svojoj na temu promjene Dinamovog imena 1991. napisao najdugovječniji Dinamov predsjednik Mirko Barišić.
– Kada nas je pokojni predsjednik Republike Franjo Tuđman pozvao na razgovor u Banske dvore radi promjene imena, uz mene su još bili Vlatko Marković, Zvone Boban, Velimir Zajec i Zorislav Srebrić. Bio sam protiv promjene imena. Godinama smo bili svjedoci da ime Dinamo u narodu predstavlja veliki emotivni naboj, da ono predstavlja olakšanje za masu naših prijatelja i simpatizera. Ime je u neku ruku bilo simbol otpora. Na tom sastanku rekao sam otvoreno: ‘Gospodine Predsjedniče, to se kosi s mojim svjetonazorom. Ja ću i dalje ostati lojalan, ali ne mogu to provesti – ispričao je Barišić u svojoj autobiografiji.
Na kraju, tog 25. lipnja 1991. pred Dinamovim skupštinarima Aleksandar Kos, predstavnik Bad Blue Boysa, strastveno se bio založio da „Dinamo ostane Dinamo”. Obratio im se ovim riječima:
– Tako misli 80 posto Dinamovih navijača. Mislite na ono što će se dogoditi sutra. Jednom su već jednoj mladosti oduzeli njihove klubove (HAŠK, Građanski, op. a.), nemojte i vi sada to učiniti nama – zavapio je Kos, i ostao usamljen u svojoj obrani Dinama.