PIŠE: Mladen Kevo
S obzirom na to da će za mjesec dana Lijepa naša ući u 35. godinu od održavanja prvih slobodnih višestranačkih izbora, a da se, 35 godina od njezine uspostave, kao simbolički kraj SFRJ uzima Titova smrt 1980. godine, vrijeme je za objektivnu komparaciju položaja i postignuća Hrvatske u Jugoslaviji te položaja i postignuća ove Hrvatske. Gdje je bila Hrvatska 35 godina nakon II svjetskog rata? Gdje je ova Hrvatska 35 godina od 1990. godine? Od jasnih odgovora i iskrenog suočavanja s njima – ovisi sama održivost Hrvatske.
Wikipedia kaže: `Dr Franjo Tuđman; prvi predsjednik suverene i samostalne RH i vrhovnik HV, Titov general, sudionik antifašističkog pokreta od 1941., politički disident, povjesničar, član HAZU, državnik. Osnivač i predsjednik HDZ-a. Josip Broz Tito; maršal, revolucionar, političar i državnik, Vrhovni zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, prvi glavni tajnik i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, predsjednik SKJ, doživotni predsjednik SFRJ. U različitim okolnostima, oba na visini izazova!
Titova vojska porazila je njemački Nacizam i talijanski Fašizam: niti jednom se on nije sastao s Hitlerom, ni s Mussolinijem, ni s Dražom Mihajlovićem, niti s Antom Pavelićem. Uživao je ogroman međunarodni ugled kao državnik, SFRJ prihvaćena s uvažavanjem, kao most između Istoka i Zapada. U doba Hladnog rata bipolarnog svijeta bio je jedan od osnivača Nesvrstanih. Na ukop došlo mu je 218 izaslanstava iz 126 zemalja; 33 predsjednika, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva. Realno: to su epohalni dosezi.
Tuđmanove postrojbe porazile su Velikosrpski imperijalni fašizam, ali samo u RH! S Tuđmanom, Hrvatska je, međutim, imala stigmu države koja je zajedno s Miloševićevom Srbijom sudjelovala u komadanju BiH. Tuđman se s Miloševićem sastao 48 puta; u Karađorđevu, u Tikvešu, te izvan Hrvatske i Srbije, u trećim državama. Sedam godina trebalo je da oslobodi okupirani državni teritorij. Na Tuđmanovom pogrebu bili su turski predsjednik te premijeri: Slovenije, Mađarske, BiH i Makedonije. Što je tu epohalno?
Jednopartijski sustav u SFRJ: Partija je nakon 1945. zabranila političke stranke, dok su joj Socijalistički savez radnog naroda, Savez socijalističke omladine, Savez boraca i Savez sindikata bile partijske filijale za kontrolu nad građanima, borcima, omladinom i radnicima. Jednohadezeov sustav u RH: već 34 godine HDZ nameće novo Jednostranačje! HDZ je nakon 1990. uništio: prvo HSP, pa HSS, pa HSLS, pa HNS. Kupovinom žetončića osakatio je brojne druge stranke. Razlika između Partije i HDZ-a? Minimalna.
Savez komunista Hrvatske 1989. godine imao je 289 tisuća članova. Preko partijske mreže SKH kontrolirao je sve. Procjena je kako ih se 80 do 90 tisuća nakon 1990. prebacilo u HDZ. U HDZ-u tvrde da ih je `više od 220 tisuća članova HDZ-a`. Preko stranačke mreže HDZ kontrolira sve. Koja je razlika između Partije od 289 tisuća članova i HDZ-a od više od 220 tisuća članova? Ne postoji nikakva bitna razlika između bivšeg SKH i sadašnjeg HDZ-a. Radi se o totalitarnim organizacijama, bez minimuma stranačke demokracije!
SRH u SFRJ imala je Samoupravljanje u kojem je praktično sva dobit poduzeća, tada poznata pod nazivom akumulacija, reinvestirana u jačanje proizvodnje i novu proizvodnju i proizvode. Tadašnja hrvatska brodogradnja bila je svjetski vrh. Konzorciji: Ine, Rade Končara, Đure Đakovića, Jugoturbine, Industrogra-dnje, Ingre, Ferimporta i drugih – od Istočne Evrope do Bliskog Istoka, Azije i Afrike – gradili su hidrocentrale i druge velike objekte i projekte, u desetinama i stotinama milijuna dolara. Što je u tome bilo loše?
Ortački kapitalizam u RH, 200 odabranih i najspretnijih, `samo ih nemojte pitati za prvi milijun`: Kutle, Rajić, Todorić, Gucić, Ježić, Grlić Radman, Kolak, Zec, Končar, Pokrajac, Pipunić, Ćurković, Grgić, Zubak, Žužul, Luković, Matić, Pripuz, Kordić, Čulo, Moralić, Hanžeković, Roglić, Udovičić, Ostović, Zadro. Duboka isprika svima koje sam ispustio! Ima li `kralj` svih njih? Ima! Pavao Vujnovac, prvi hrvatski oligarh, s 20 % BDP-a Hrvatske. Sve po jedan cent – Hrvatska na akciji: omogućio AP! Što je tu dobro za RH?
Gospodarstvo SRH u SFRJ: stvoreno milijun novih radnih mjesta, izgrađeno pola milijuna stanova. Split jedini grad koji je u bivšoj državi broj stanovnika povećao za četiri puta. Novi Zagreb kao potpuno novi grad na južnoj obali Save. Rijeka i Zadar kao novoizgrađeni gradovi, nakon bombardiranja u II. svjetskom ratu. Univerzijada u Zagrebu i Mediteranske igre u Splitu. NSB i Lisinski, Zagrebački velesajam. Atomski institut Ruđer Bošković. Filozofska `Korčulanska ljetna škola`, itd. Što je tu bilo loše ili `antihrvatsko`?!
Hrvatsko gospodarstvo danas: ugašeno 600 tisuća radnih mjesta u prerađivačkoj, prehrambenoj, elektro i tekstilnoj industriji. INA pretvorena u točionicu goriva mađarskog MOL-a, upropašten Agrokor, devastiran HŽ, uništena Petrokemija, uništena Brodogradnja, likvidirani PIK-ovi, Borovo i Đuro Đaković s 23 tisuće radnika svedeni na manje od tisuću, prodana Pliva, uništen Varteks, nestale Name, OLT, Bagat, Jugoplastika, Atlantska plovidba, nestali svi veliki sustavi. Što je tu dobro ili `hrvatsko`?
Plaće u SR Hrvatskoj u Jugoslaviji. Omjer plaća između radnika i direktora bio je 1:4. Npr. direktor Unikonzuma iz kojega će pretvorbenom otimačinom nastati Konzum, a preko njega i čitav bivši Agrokor, imao je četiri puta veću plaću od radnika u tadašnjem Unikonzumu. Naravno da `tko je bliže vatri bolje se i grije`, ali 4:1 bio je okvir za primanja i iz njega se moglo iskakati raznim spačkama, te doći do 5 ili 6 prema jedan, ali nikada do 100:1 ili do 500:1. Što je tu bilo loše ili protiv interesa Hrvata i Hrvatske?
Primanja u Samostalnoj Hrvatskoj. Kako je nedavno precizno elaborirao istraživački novinar Indexa.hr Ilko Ćimić: predsjednik Uprave Fortenove (čija je misija prema nalogu premijera razjebati Agrokor da od njega ne ostane nikakav trag) mjesečno za taj prljavi posao po raznim osnovama prima 140 tisuća eura?! U odnosu na prosječnu plaću to je omjer od 140:1?? Slično je u mnogim drugim tvrtkama: tzv `menadžerski ugovor` + `dionice za uspješnost` + `zlatni padobran`… Što je tu dobro ili `hrvatsko`?
Socijalne razlike u SR Hrvatskoj u Jugoslaviji. Pučke kuhinje uopće nisu postojale. Nitko nikada nije uspio vidjeti čovjeka da kopa po kanti za otpad tražeći hranu. Svaki radnik koji je želio otići na more mogao je to sebi priuštiti odlaskom u radničko odmaralište svog poduzeća. Većina radnika, nakon u prosjeku 10 do 12 godina čekanja na listama za stanove – dobivala je stan iz fondova tzv. Društvene stanogradnje. Dječji dodatak za troje djece bio je u rangu visine prosječne plaće. Što je tu bilo loše ili protiv Hrvatske?
Socijalne razlike u Hrvatskoj. Skupljati ambalažu u RH je `redovna djelatnost` umirovljenika i nezaposlenih, a prevrtati kontejnere u potrazi za hranom viđena je i snimljena scena puno puta: 200.000 građana ima blokirane račune, barem polovina iz dužničkog ropstva nikad se neće izvući. Kupovati `šrot hranu` na akcijama, uvezenu Bog te pitao od kuda svakodnevna je masovna pojava. Na drugoj je strani nova kasta besramno bogatih s `ušteđevinom` milijun eura pa na više. Što je tu dobro i u interesu RH!?
Suverenitet Jugoslavije: u blokovskoj podjeli svijeta, u eri Hladnog rata, SFRJ plivala je vrlo vješto između Istoka i Zapada, primajući ekonomsku pomoć te političku i vojnu potporu i od jednih i od drugih; svo vrijeme zadržavajući puni suverenitet i jasnu vanjsku politiku, uz politički kapacitet da u Bipolarnom svijetu, koji živi u strahu od nuklearnog sraza Komunističkog Istoka i Kapitalističkog Zapada – osnuje Pokret nesvrstanih kao Treći put – mira i dijaloga malih i nerazvijenih. Osmislio Hrvat. Što je tu bilo krivo?
Suverenitet Hrvatske više je misaona imenica nego stvarni sadržaj. RH država je koja šefove svojih tajnih službi sama deportira drugim državama, koja glavnu upravnu zgradu svoje tajne službe gradi na leasing strane banke, čiji je premijer poslan iz Brisla, najpoltronskija članica EU u slijepom provođenju briselskih uredbi. Monetarna politika i Banke, telekomunikacije i mediji, trgovački lanci i gospodarstvo… manje-više sve u RH – u vlasništvu je i pod kontrolom izvan RH. Što je tu dobro i u interesu Hrvatske?!
Tito Staljinu rekao Ne! Plenković Orbanu ne smije zucnuti. Hrvatska je turobna zemlja staračkog stanov-ništva: na Socijalu, Državne subvencije i Poticaje te Zdravstvo krka se 64 % državnog proračuna, dok se za Obranu `najdomoljubnije zemlje u Svemiru` daje mizernih 2,2 %. Šovinizam i Ksenofobija su dres code u javnom prostoru RH i dnk nametnutog političkog svjetonazora. U SRH u SFRJ gradile su se škole i dječji vrtići. U Hrvatskoj `projekt nacije-risk kasino`. Imamo (suverenu) Hrvatsku? Molim vas ne lupetajte!
P.S. Iseljavanje Hrvata iz Jugoslavije u odnosu na Iseljavanje Hrvata iz Hrvatske precizno smo razjasnili ranije, u kolumni `Htjeli rastjerati 500 tisuća Srba pa rastjerali milijun Hrvata`. Ne daj Bože da bih `reklamirao` bivšu državu ili bivši sustav: ni u ludilu. Ali, ovakvoj (sramotnoj) nacionalnoj fatamorgani valja `skinuti gaće`! Sve što sam vam napisao iz srca je, duše i uma čovjeka obrazovanog da vidi dublje i dalje od prosječnog građanina svog Naroda – sastoji se: 1% od nostalgije za mirom prije rata i 99 % od poziva za otvaranjem vaših očiju, dok još nije prekasno.