PIŠE: Mladen KEVO
Kad je riječ o slobodnom društvu, neovisnim medijima, pravu na drugačije mišljenje te najvećem plodu Demokracije – neutuživom, nekažnjivom javnom iznošenju osobnih stavova o društvu i državi u kojoj građani žive, postoji jedno `zlo` pogubnije i veće čak i od Lex AP-a, koji se u skali opasnosti za slobodu govora, od 1 do 10 – može označiti negdje oko 8. To su čitave `legije` domaćih, najčešće besposlenih, poluobrazovanih ili sasvim neobrazovanih, zatucano zadrtih `legionara` društvenih mreža. Danas o tome!
Gledajući njihov mentalno politički profil, u slobodnijoj varijanti govora koji bi tražio u jednoj riječi njihovu definiciju, najpribližniji izraz tom što jesu je izraz `krkani`. Sasvim je nevažno pritom jesu li Lijevi ili Desni. Oni su trenutno u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj dominantno desni, ali to je samo iz razloga jer je u RH dominantan desni svjetonazor, a njihov politički dres code određuju samo dva `kriterija`: uvijek se priključuju jačima, drže se njihova čopora, no čak i uz to anonimnost je prva odlika njihove hrabrosti.
Priznajem vam, ni ja kao ni mnogi od vas vjerojatno, nisam znao dok nisam provjerio činjenice: Ljudsko oko razlikuje 160 osnovnih nijansi boja, a zapravo normalno ljudsko oko razlikuje oko deset milijuna boja. Zapanjujuće i Fascinantno! Može li biti išta više zapanjujuće i više fascinantno? Može! Ovi o kojima pišem. Jedinu boja koju u spektru svih boja poznaju je Crna, jedini događaj u cjelokupnoj ne samo hrvatskoj nego ukupnoj evropskoj i svjetskoj povijesti je Bleiburg, jedini osjećaj za kojeg oni znaju je Mržnja.
Evo nekoliko reprezentativnih primjera: `Kevo sisaj utoku… Koji idiot ovo napisa… Kakvih još budala ima na ovom svijetu… Ovo za mene ne može ni jedan pošten domoljub i Hrvat napisati… Sreća da Vi crveni niste blizu reprezentacije… Znači i ovaj kolumnist je od onih `da Bog da sve izgubili`, Mladen je komunjarsko dijete pa je to njemu neshvatljivo…U komunizmu nisi smio biti bogat… Šta će komunjara obična… Ne daj bože da si Hrvat pa okačiš zastavu Hosa… Petokraka je u modi…`, itd.
Sve se odnosi na posljednju kolumnu o objektivnom debaklu Vatrenih na Euru, koji od njihovog ispadanja već u grupnoj fazi traje evo toliko dugo te bi netko maliciozan do finala stigao napisati tri tjedne kolumne o tom neuspjehu. Koji je to moj onda `smrtni` grijeh? Usudio sam se dirnuti u lik i djelo Zlatka Dalića Nedodirljivog. I ne, uopće nisam napisao da je problem što je ZD `bogat`… Ali da `skinuo sam gaće` ne samo ZD, već svima koji se u RH besramno bogate – Propovijedajući Poniznost i Skromnost!
Sad ću opet citirati jednu osobu od koje će `dobiti ospice`, ali ne zato da im dižem tlak nego da time jasno odredim moju poziciju prema njima i prema svim siledžijama na društvenim mrežama i u javnom prostoru, nad svima koji nisu `ispravno orijentirani kao oni`. Hrvatski narodni heroj Rade Končar, kad su ga strijeljali talijanski fašisti, uzviknuo je: `Milosti ne tražim – Niti bih vam je dao`. Ne slažem se s tim. Moj je stav `Milosti ne tražim – Ali vam ju dajem`. Tog se držim i mislim da je pošteno! Bolje ne mogu.
O mom političkom habitusu, u odnosu na tu tugaljivo prejadnu ideološku floskulu, koju bezuspješno već 34 godine pokušavaju pretvoriti u javnu stigmu za sve njihove neistomišljenike, reći ću toliko koliko je potrebno. Ja sam jedan od onih koji je jednostavno imao sreće. Nitko, dakle Nitko iz moje obitelji nije bio u Partizanima, ali isto tako nitko dakle Nitko nije bio u Ustašama. Nitko mi nije stradao niti od partizanske niti od ustaške ruke. Time ZADRŽAVAM sebi pravo da mogu imati uravnotežen pogled.
U formacijama navedenih vojski nitko od mojih nije bio, ne zato jer smo obiteljski gledano nekakve `kukavice i nedovoljno dobri domoljubi`. Već, jer smo Hrvati iz Istočne Hercegovine. To je onaj kraj o kom je Ivan Mažuranić spjevao ep „Smrt Smail Age Čengića“, o `kršćanskoj raji` koju su Osmanlije bezuspješno nabijale na kolac ne bi li ih preobratile na Islam. Eh, moji preci su od tih. Iz Zapadne Hercegovine (jer je strašno velika hrabrost galamit o Hrvatstvu uz 100% Hrvata oko sebe) zovu nas `DDR Hrvati`…?!
U tri rata moj je djed bježao tri puta iz svog mjesta; jednom kao dječak u Prvom svjetskom ratu, drugi put spašavajući svoju obitelj u Drugom i treći put kao starca su ga uspjeli izvući u Domovinskom ratu. Dva puta su se vraćali i na spaljenim zgarištima od grubog hercegovačkog kamena zidali nove životne početke. Sad se nije vratio, ukopan u Slavoniji. To je jedino hrvatsko mjesto koje je prema Daytonu u istočnoj Hercegovini ostalo u Republici Srpskoj?! Mještani raseljeni na dvije lokacije u Federaciji BiH. Toliko o tom.
Moji komunistički grijesi u SFRJ su ovi: u Privlaci s još dva čovjeka izgradio vodovodnu mrežu do zadnjeg sokaka, o kojoj se `da bi ju trebalo napravit – pričalo od stoljeća Sedmog`, kao tajnik SIZ-a kulture obnovio Knjižnicu i čitaonicu, proširio telefonsku centralu, sudjelovao u smjeni dva mjesna šerifa koja su mjestom zajednički haračila 30 godina. U Vinkovcima obnovio zgradu Gradskog muzeja, vinkovačkom Dinamu `davao` iz SIZ-a više nego ga je pripadalo, aktivno sudjelovao u smjeni tri šerifa u bivšem PIK-u Vinkovci.
Tu je i logistička potpora izdavačkoj kući `Privlačica`, nemjerljivo veća Vinkovačkim Jesenima, potpora ideji Ante Miljka da se u prostoriji u kojoj su iza starog SUP-a (depadans hotela Slavonija) milicionari pendrečili hrvatske Proljećare otvori izložbeni prostor, te komentari o Memorandumu SANU i Miloševiću na Radio Vinkovcima, zbog kojih sam više puta bio točka dnevnog reda SUBNOR-a. Ali, možda sam `dementniji od Bidena`: dajte vi `crni dečki`, iskopajte nešto, mora bit neki grijeh – `tolikog komunjare`.
Sa žrtvama Bleiburga SUOSJEĆAM. Točka. Sad idemo koliko prostor da nešto reći o tom Bleiburgu: jedinoj vašoj povijesnoj koti, ideološkoj odrednici i svjetonazorskoj razdjelnici. O Bleiburgu ključno je reći ovo. Da, desila se krvava odmazda Pobjednika nad Poraženima. Na međunarodnoj konferenciji Antifašističkih sila usvojena je Rezolucija kako `prema domaćim pomagačima Nacizma ne smije biti milosti`. Nije je bilo: prema Pétainovim u Francuskoj, Quislingovim u Norveškoj, Pavelićevim u SFRJ. U Ukrajini…
NEMA OPRAVDANJA ZA TO! Ali, predstavljati stvar tako da se to desilo samo u Jugoslaviji, samo Hrvatima, i da su samo Komunisti to uradili – Prva je velika laž kojom trujete sve Hrvate. Drugo: prema Zakonu Akcije i Reakcije, svaka Akcija izaziva Reakciju. Bleiburg nije bio Akcija. Bleiburg je bio Reakcija. Na što? Na Jasenovac! Kojeg su počinili tko? Pavelićeva NDH. A kad su Nacizam i Ustaški pokret vojno kolabirali, tko je u Hrvatskoj `vadio stvar iz govana`? Hrvatski Antifašisti. Koji dio nije jasan, dečki?
Stvaranje svijeta, a Bogami ni Hrvatske, uopće nije započelo 30. svibnja 1990. godine, zato jer su tako odlučili njihovi stvoritelji `nepogriješivi HDZ i Dr. Franjo Tuđman`. Započelo je puno, puno ranije. Priča o Hrvatima je mitska, legendarna, fascinantna. Ali ona, na ponos i sreću kako svih Hrvata tako i mene, ne traje mizerne 34 godine, već pune 1384 godine; od 640. kad su Hrvati došli pod zidine rimske Salone, kad ih nisu uspjeli asimilirati, nego su oni Dioklecijanov mauzolej pretvorili u katoličku katedralu Svetog Dujma…
Pismom Knezu Branimiru rimski Papa 7. lipnja 879. godine, priznao nas je de facto i de iure kao samostalan politički subjekt. Da ima mrvice pameti taj bismo datum KONSENZUALNO svi slavili kao Dan hrvatske državnosti. Ne bi bilo potrebe silom, poput ovaca u tor, utjerivati tri četvrtine Hrvate da datum kad je HDZ zauzeo vlast, dakle privatni stranački dernek – moramo slaviti SVI i to, pazi sad, kao `Dan državnosti`? No, kako su pamet i politička inteligencija kod nas uglavnom misaone imenice – tako je, kako je.
Dakle, puno je i za napisati, a kamoli pojmiti koliko trajemo. Moj pokojni profesor iz Geopolitike, lucidni Zagorac, Dr. Radovan Pavić na FPZ 1980. (da, tad su nam predavali takve stvari, a ne `kako da komunjare jedu malu djecu desne političke orijentacije` kao što uporno hoćete beskonačnim agresivnim ponavljanjem isprati mozak građanima) nam je rekao, citiram: `Kako su Hrvati uspjeli sačuvati 1000 km dugu istočnu obalu Jadrana u odnosu na moć Venecije i Ostalih, to racionalno ni povijesno nije objašnjivo`?!
U Austro-Ugarskoj, ciljano dogovorno planski, više od 400 godina Dalmacijom su upravljali jedni, a Kontinentalnom Hrvatskom drugi, te su razdor koji su svjesno sijali (to su ove današnje makljaže Torcide i Bad Blue Boysa) i duljina poticanja tog razdora – bili toliki – da je bilo teško povjerovati kako će to nakon svega biti jedna jedinstvena Nacija, na kraju i sa svojom državom. Da, Tuđman je rekao `dosta je priče` i sa sedamdeset ljudi u nogometnoj svlačionici krenuo dovršiti Hrvatsku. Ali Dovršiti i Stvoriti – NIJE ISTO!
P.S. Nije uopće komplicirano: u Socijalnim sam pitanjima Lijevi, u nacionalnim Desni. Hosovcu koji tvrdi da se (u mojoj interpretaciji) citiram `ne smije izvjesiti zastava Hosa`. Provjerljivo je: kao hrvatski ratni izvjestitelj za vinkovačko vukovarsko područje prijateljevao sam s brojnim Hosovcima, poznavao sam i neke od onih koji su u Domu omladine odletjeli u zrak. Damjan Kraljević pozvao me na završno druženje Hosovaca u Nuštru u proljeće 1992. godine, dobio sam i priznanje od njih, hadezeovci me istog trena optužili da sam se učlanio u HSP, itd… Tako da: DA, imate pravo na svoje mišljenje o svemu pa i o mojoj malenkosti, to vaše pravo ću ja prvi branit `do zadnje kapi krvi`, ali nemojte meni držati lekcije o Hrvatstvu te još pri tom činjenično `lupetati`…