PIŠE: Ante JUKIĆ
Znam, mnogi će sad reći: „Gle opet njega. Nije mu dosta što se uhvatio Vinkovačkih jeseni i tamburice, sad mu i advent smeta“, ali neke stvari jednostavno (se) ne mogu prešutjeti. Nije tu uopće bitno što ja mislim, to su jednostavno – činjenice. Zato, ako netko ima problem, neka se obrati činjenicama. Rječniku stranih riječi, kalendaru ili Božiću osobno. Ovo su, dakle, stvari koje me muče u vezi ovih modernih advenata, prvenstveno vinkovačkog.
Krenimo od samog imena. Advent je, onako, u redu, korektno, ali zašto koristiti stranu riječ, kad imamo prikladniju hrvatsku? O došašću je riječ. Zašto ne bi, recimo, bilo Vinkovačko došašće ili Došašće u Vinkovcima? Bili bi baš prepoznatljivi po tome. Zamislite, koristiti hrvatske riječi u Hrvatskoj. To bi baš bilo posebno, isticali bi se iz unificiranog mnoštva.
Osim imena, muči me malo i vremenski okvir, termin, kako god. Došašće je vrijeme iščekivanja Božića, a Božić je, ako se nešto u međuvremenu nije promijenilo, 25. prosinca. Koliko sam upoznat, ovaj Advent u Vinkovcima traje do 6. siječnja. Malo nelogično. Netko bi mogao primijetiti kako je 6. sijačnja Badnjak i kako to zapravo ima smisla, no sumnjam kako su organizatori pucali na to. Prije bih rekao da se radi o iskakanju iz okvira čisto iz praktičnih, ekonomskih razloga.
Konačno, a to me možda i najviše kopka, sami je sadržaj ove manifestacije. Što’no bi se reklo, ima tu svega i svačega, za svakoga ponešto. Ili, da upotrijebim omiljeni mi novokomponirani izraz, svašta nešto. Ića i pića koliko ti želudac želi, glazbe svih izričaja i pravaca, blještavila svih boja, djedova, vilenjaka… Nađe se čak i ponešto od Božića, koji je, kažu, i središte same manifestacije. Ne znam, meni je sve to nekako prenabacano, neprikladno, zaglušujuće.
Stvarno ne bih htio da me netko krivo shvati. Nije ovo poziv na zabranu, na ukidanje Adventa u Vinkovcima. Taman posla. Nije mi to ni u primisli, ja sam, uostalom, veliki protivnik zabrana. Ja bih zabranio zabrane. Neka i klizališta, i poderanih gaća, i fritula, i kobasica, i vina. Neka i pjesme, plesa i zabave. Ali, ‘ajmo onda razdvojiti stvari, odlučiti što želimo. Ako je u cijeloj priči najvažniji Božić, neka to onda bude Došašće u Vinkovcima, sa sadržajem koji će u prvi plan gurnuti ovu svetkovinu. Ako se ide na narodno veselje sa svime i svačime, onda to tako i nazovimo. Zašto ne, naprimjer, Zima u Vinkovcima ili Zimski vašar u Vinkovcima? Novogodišnje veselje u Vinkovcima? Ima u našem gradu mjesta i za Božić i za druge sadržaje, ali onda stvari treba nazvati pravim imenom. Ovako, kad je sve nabacano zbrda-zdola, gubi se pravi smisao. Božić je i inače vrlo specifičan. To je jedini rođendan gdje slavljenik ne dobiva darove, nego on daruje druge. Ako ga se uopće sjeti i spomene. Danas uglavnom te stvari odrađuju neki drugi čudni ljudi, čudnog imena.
I da, ovo sam skoro zaboravio. Gledam taj naš vinkovački advent i kao da mi nešto nedostaje. Nije to to. Ima svega, ali opet je nekako nedorečen. I onda se sjetim. Što se čeka s Orašarom? Valjda su i vinkovački ljubitelji baleta zaslužili uživati u tom vrhunskom umjetničkom djelu, neraskidivo vezanom uz Božić. Ako već Orašara ne možemo dobiti, onda barem Labudovo jezero? To bih baš volio pogledati, sigurno ima neke veze s Banjom.
P. S. Još nešto. Zanimljivo mi je kako nitko neće za vinkovački advent skraćeno reći Vinkovački, ali se zato za Vinkovačke jeseni uredno govori Vinkovačke. I to nikome nije sporno. Razmislimo malo o tome.