PIŠE: Mladen Kevo
Kad bi postojao neki hrvatski povjesničar kalibra rimskog Tacita, onda bi u hrvatskoj verziji njegovih `Anala` bilo zapisano otprilike ovo: `Zemlja je tonula u beščašće i nepravdu, državom su upravljali lopovi, a sudstvom njihove sluge pravnički razbojnici. Onda se pojavio jedan čovjek i rekao im to ćemo dokinuti, izlit će se ovog proljeća Rijeke pravde. Sam stao je nasuprot dvijestotine dvadeset tisuća članova osuđene zločinačke horde. Ostalih tri milijuna pratilo je njegovu borbu s mnogima.`
`Nemoj da ti je svejedno, od toga se čovjek nikad ne oporavi`, napisao je ruski i jedan od velikih pjesnika Svijeta, Sergej Jesenjin. Hrvatima uopće nije svejedno, ali se ponašaju tako kao da je bitka za ostatke ostataka njihove na svim razinama razvaljene države stvar obećanja, volje i snage jednog čovjeka. Eto, mi ga s naših tri milijuna guzica u naših tri milijuna fotelja ili kauča ili trosjeda podržavamo, pratimo budno što radi, držimo mu palčeve pa ako uspije super. Što ako ne uspije? Tražit ćemo neku drugu `ludu`.
Malo pretjerano, sarkastična ironija. Ali, ako vrijedi ona da je `U svakoj šali pola istine` u ovim je tvrdnjama Istine onda barem Tri četvrtine. Nacija Kibicera. Promatranje iz zapećka, ali uz skrivanje vlastitog stava. Čekanje konačnog ishoda pa ukoliko je `Real izbacio City`, onda ćemo reći `Mi smo za Real`. Ali, ukoliko nakon utakmice u kojoj je pobijedio Real Uefin `Ustavni sud` poništi pobjedu Reala s obrazloženjem da je njihov Rüdiger `igrao predobro` onda kažemo `Ma, kakav Real, za City sam od malih nogu`.
Svi smo čitali bajku o Snjeguljici i Sedam patuljaka. Kako je u nas Hrvata sve oporo onda je hrvatska verzija basna `Protuha i Devet ustavnih patuljaka`. Znate na koga mislim? Odlično. Idemo onda dalje. Vodit ću vas po `Bespućima hrvatske zbilje`. Ne knjige koju je napisao Franjo Tuđman. Nego zbilje koju je `mišlju, riječju, djelom i propustom` proizveo Andrej Plenković. Države u kojoj se Stid Nacije prikriva smijehom na vlastiti račun. Ono `jesmo, luckasti smo, ali Bože moj, pa nitko nije savršen`…ha, ha, ha.
Kada sam negdje u jesen 2007. godine kao zamjenik šefa kabineta gradonačelnika Zagreba koračao s njim u grupi suradnika s kojima je obilazio rubno zagrebačko naselje Kozari Bok, na moju opasku kako ti ljudi izgledaju očajno zapušteno rekao mi je `vidiš Kevo onu krezubu babu tamo, e njen mi glas na izborima vrijedi isto kao tvoj`. Ostao sam zapanjen i počeo zamuckivati `pa ne, nisam mislio to`. Ne znam što si mislio, ali je tako, odbrusio mi je. Bivši student ONO i DSZ prije i bolje od Politologa shvatio je bit.
Shvatio je ono što je Platon rekao prije dvije tisuće i pet stotina godina: `Vidiš li, prijatelju, ona tri čobana? Sve dok oni mogu nadglasati mene i Sokrata i uslijed toga donositi odluke, ja u demokraciju ne vjerujem`, napisao je Platon u svojoj `Državi`, knjizi koja je stup Evrope. U Hrvatskoj Demokracija malo drugačije funkcionira. Gledajući rezultate izbora na svaka tri glasača dva su glasala za A. Tumačenjem Ustavnog suda to je nevažno, pita se ovaj treći koji je za B. Zašto? Jer se Kumovima tako hoće.
Iz taktičkih razloga i umirivanja građana Predsjednik je to jučer malo ublažio, rekavši `Ovo još nije državni udar, ovo je priprema za državni udar`. Ne. Ulažem `ispravak netočnog navoda`! Jučer, dana 19. travnja Anno Domini 2024. Jedan od četvorice Kumova na čelu Devetorice ustavnih patuljaka, objavom kako će on `PONIŠTITI ODLUKU SABORA`(???) ukoliko izabere ovog ili onog – izveo je državni udar. Samo što ovaj državni udar nije izveden ulaskom nekog naoružanog pukovnika u parlament Burkine Faso.
Nego je izveden iz one institucije koja je posljednja pravna brana državnom udaru, iz samog Ustavnog suda. Nevažno je tko bi hipotetički mogao biti izabran na ovu ili onu dužnost. Ali ukoliko na općim slobodnim izborima građani izaberu neposrednim glasanjem svoje političke zastupnike, koji zastupaju njihovu političku volju – onda nema tih Mireka Šeparovića, ni Kumova, ni Pape Klementa, ni Napoleona ni Džingis-kana, nema nikog na Svijetu ni u Svemiru – tko bi bio iznad Suvereniteta Naroda. NEMA GA!!!
Hadezeove Igre prijestolja, međutim, tek su počele. Scenarij je ovaj. Nova Većina ne smije biti formirana, Vlada ne smije biti konstituirana sve dok se ne održe Euro izbori, koji su zakazani od 6. do 9. lipnja, kako u kojoj članici EU. Nakon njih, kao što je došao, onaj koji je poslan da `odradi` sve što treba i koji je očekivanja nalogodavaca ispunio i iznad plana, opet DHL dostavom šalje se natrag u Brisel. U Hrvatskoj tad više nema `kralja svih lopova`. Ako nema kralja onda nema ni lopova. Puj pike ne važi, idemo dalje.
Tada štafetu onih koji su nas zarobili i okovali preuzimaju dvojica osječkih `lega`. Ivan Anušić i Mario Radić. Plenkija deportiraju u Brisel. Anušić dolazi ne čelo HDZ-a. U tim danima netko iz DP-a stat će pred kamere i ponosno izjaviti: `Naša dva uvjeta koja smo postavili, nećemo u Plenkovićevu Vladu i nećemo s Pupovcem – oba su ispunjena. Anušić nam je prihvatljiv, ovo je novo pošteno lice HDZ-a`. Ali, pa mi koji smo glasali za DP mislili smo da uopće nećemo s HDZ-om. Pa tko vam je kriv kad ste biračke budale…
I onda još jedan mandat čerupanja nacionalnih resursa i šišanja hrvatskih ovaca koje su inače jedina vrsta ovaca u prirodi koja je ujedno i porezni obveznik. Jednom smo vas preveslali sa Sanaderom. Bilo nam je drago. Drugi smo vas put pokušali preveslati s Karamarkom i Timom Oreškovićem. Bilo je kratko, ali slatko. Osam godina vas veslamo `ko male majmune` s Andrejem Plenkovićem. Ako sad odigramo kao što znamo onda nastavljamo gdje smo stali, s Anušićem ili Butkom ili budemo već smislili s kim.
Za Sanaderovu većinu kupili smo Jožu Friščića i uništili HSS. Za Plenkijevu većinu par smo puta morali u šoping. Prvo smo u našu košaricu iz koje se nitko živ ni normalan nikad nije izvukao morali privesti Metkovskog psihijatra. U čemu nam je silno pomogao metkovski župnik javnom prijetnjom kako u protivnom za Božu više ne samo da neće biti mjesta u prvom redu na velikoj misi nego ćemo ga izopćiti, a po potrebi i kao Krnju za maškare spaliti. Znate onu `Sjajna zvijezdo iznad Metkovića`? To je taj grad.
S Mostovcima nam jedino nije uspjela igra do kraja, ali godinu smo i s pomoću njih vladali i haračili. S HNS-om nam je bilo najslađe. Tog Vrdoljaka, njega smo iskoristili baš do balčaka! Eno ga sada kako tumara Osijekom, ni bicikl ne zna kud bi prislonio dok ide po gradu a svi od njega bježe kao da je istovremeno zaražen Covidom 19, Kugom i AIDS-om. Manjine? O njima da Vam ne pričam. Naš najslađi koalicijski kolačić. Pupi? Ma da ga nema izmislit’ bi ga trebalo. Spomenik ćemo mu podići. Za života!
I sad su nam na meniju DP-ovci. OK, za predjelo moramo još par dokupiti, ovdje ili ondje. Ali DP, DP `ako Bog da i sreća junačka` – DP će nam osigurati najmirniji mandat do sada. Imamo već u glavi čim ćemo ih kupiti. A popis onog što ćemo za sebe lapiti u naredne četiri godine je ono `boli glava`. Ljudi uokolo galame `sve su pokrali nema se više što`. Nemaju pojma koliko toga još ima. Nema više Tvornica ima Javnih tvrtki. Nema javnih tvrtki ima Nekretnina. Sad nema ni Nekretnina. Domislili smo se mi i tome.
Iako naravno tog nema u našem izbornom programu – jer držimo se one `Planovi vole tišinu` – sad smo spremili plan za najviše dosad. Zamislite našu Obalu, najljepša na Mediteranu. Zamislite naše Izvore vode. Zamislite našu Zemlju. Zamislite naše Šume. Zamislite naše `geotermalne izvore`. Zamislite naš čisti zrak… Pa Koncesija za jedno na 25 godina, a provizija odmah. Koncesija na drugo na 50, a provizija odmah. Pa Koncesija na treće 75 godina, a provizija odmah. Razumijete? Genijalno. GE-NI-JAL-NO!
Što je? Više vam se stražnjice ne drže tako opušteno u vašoj beznadnoj pasivnosti? Malo se meškoljite. Ali, ipak ne bi ih još podizali. Još je ona: ma naći će se netko drugi da to zaustavi i prekine umjesto nas. Pa baš preko interneta uplaćujem za `kladaru`, a moja draga upravo šalje jednu selfušu svojoj najboljoj prijateljici. Nitko se drugi neće naći dragi moji Hrvati i drage moje Hrvatice. Onog čovjeka što je žrtvovao najudobniju fotelju u državi da bi stavio glavu na panj radi vas imat ćete na kraju balade na savjesti.
Vama, ukoliko se ne pridignete i kažete dosta je, ostat će samo stid i sramota, kukavičluk jedne lijenosti. I ostat će vam Hrvatska kao jedno veliko, prazno i pusto NIŠTA. Vlado Gotovac ispred Komande Pete vojne oblasti 30. kolovoza 1991. rekao je: `Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati hoću li s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer, davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže – U Navarri umiralo se od srama.`
P. S. Čitatelj Josip Jelić napisao je: `Vinkovčani ostali bez komentara. Očito su ostali zapanjeni opisom funkcioniranja mafije da su puna 24 sata bez teksta.` Josipe, Vinkovci su unatoč svemu jedinstveni i neponovljivi! Kad medijski uškopiš Vinkovački list onda se pojavi Vinkovačka televizija. Kad staviš pod čizmu Vinkovačku Televiziju pojavi se Vinkulja.hr. Kad i nju preuzmu pojavi se Budica.info. Nijedan drugi portal u Hrvatskoj ne bi objavio ovo. Nijedan drugi analitičar u RH ne usudi se i ne zna pisati ovako. Privilegirani ste! Nije razmetanje, tako je. Čitajte dok vam uskoro ne pogase sva svjetla. Ili se dignite iz trosjeda.