PIŠE: Ante JUKIĆ
Još jedan bogat sportski vikend je iza nas. Bilo je svega. Očekivanih i manje očekivanih rezultata, senzacija, vrhunskih poteza, ali, nažalost, i ozljeda. Upravo o njima bih u ovome tekstu, budući da su se neke netočne konstrukcije iz te sfere već udomaćile kao istine. Jedna ozljeda posebno se ističe, kao da nije dovoljno što je sama po sebi već strašna.
Koliko ste puta čuli da su nekome ‘otišli prednji križni ligamenti’? Ili da je ‘potrgao prednje križne’? O tome da ligamenti nekamo odlaze ne bih. Dalo bi se i o glagolu ‘trgati’ koji je primjereniji dječjim igračkama. Sve to ortopedi još nekako mogu progutati, ali kad čuju da se govori o prednjim križnim ligamentimA, sigurno im dođe loše. U koljenu, naime, postoji samo jedan prednji križni ligament, pa samo jedan može i nastradati. Ortopedi sigurno nikad o njemu nisu govorili i u otpusnim pismima pisali u množini, tako da je nejasno zašto treneri, igrači, a posebno novinari ponavljaju tu neistinu. Novinari tu imaju posebnu odgovornost, jer oni su ti koji bi trebali informirati, a ne obmanjivati napaćeni narod.
S ovim se, ‘ajde, još nekako i da živjeti, ali ono što slijedi nakon što prednji križni odu još je poraznije za ortopede. Takva ozljeda uglavnom zahtjeva operaciju, pa onda čitamo kako je dotični sportaš operirao koljeno. Eto vam, dragi ortopedi, vi uložili godine i godine truda u tako zahtjevan fakultet, prošli tko zna koliko usavršavanja i specijalizacija, a na kraju ispada kako igrači sve to mogu odraditi sami. Čak i tako ozlijeđeni. Svestrani neki momci. Kud vrhunski sportaši, tud spretni i u operacijskoj sali. A tako ih se često ismijava i prikazuje u ograničenom svjetlu. Zanima me samo, što onda doktori rade, dok igrač operira koljeno? Sjede sa strane i čitaju novine? Budicu možda? Ovo potonje bi još i imalo smisla.
No, nisu ortopedi jedini kojima se diže kosa na glavi uslijed sportskih vijesti. Njima uz bok su i lingvisti, koji neprestano moraju slušati kako nekom igraču ‘ističe ugovor’. Jako rijetko, skoro pa nikad, ćemo u ovom slučaju čuti ispravni glagol. Dragi novinari, kad se ugovor približava kraju, on, slikovito rečeno, ‘istječe’, kao što voda istječe u šaht. A ja ističem kako je korištenje ‘ističe’ umjesto ‘istječe’ jedna od češćih novinarskih pogrešaka koje kruže eterom.
Eto, nadam se kako su primili na znanje onima kojima je to posao. Ili barem hobi. S obzirom kako i meni polako istječe vrijeme za pisanje ovog teksta, ovdje ću se zaustaviti. Mogao bih, doduše, i o raznim ‘ložama’ koji također odlaze. O samom izrazu ‘loža’, a nije ni počasna, ni masonska, o upornom forsiranju pridjeva ‘zadnja’, kad je to stvar osobne preferencije. Nekome je stražnja loža zaista zadnja po važnosti, ali nekome je bome i prva. A tek kad trener ili novinar kažu da bi se igrač s puknutom zadnjom ložom mogao vratiti za nekoliko dana, to tek ortopede u potpunosti izbaci iz takta.
Ali, kao što sam rekao, neću o tome. Ionako često dobivam pritužbe o tome kako se bavim glupostima i trivijalnim temama, tako da ću se zadržati na prednjem križnom…
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.