PIŠE: Ante JUKIĆ
I tako, stiglo nam došašće, vrijeme pripreme za svetkovinu Kristova rođenja. Barem je tako bilo zamišljeno. S vremenom je ovo vrijeme postalo toliko bučno i kaotično, da se teško sabrati i duhovno pripremiti za Božić. Mogli bi reći kako nam danas zapravo treba priprema za došašće. Nudi se toliko toga, ponude iskaču na svakom uglu, sa svih strana smiješe nam se čudni ljudi čudnog imena. Svega ima, a najmanje Onoga čiji se dolazak iščekuje.
No, dosta o adventu, vratimo se izvornom došašću, kojem smo čak i ime odbacili. Na početku, nekoliko servisnih informacija. Većina ih zna, ali nikad nije zgorega ponoviti. Prva nedjelja došašća ujedno označava i početak nove Crkvene godine. Iako se uglavnom u neformalnih razgovorima kaže kako traje četiri tjedna, to je slučaj samo kad je Božić u nedjelju, i tad je došašće najduže. Ako Božić ‘pada’ u ponedjeljak, imamo najkraće došašće, koje traje tri tjedna i jedan dan.
Duhovna priprava za Božić korijene vuče iz 5. stoljeća, a došašće kakvo danas poznajemo, koje obuhvaća četiri nedjelje uoči Božića, u crkvenu je liturgiju uveo papa Grgur Veliki u 6. stoljeću. U samim počecima imalo je isposnički i pokornički karakter poput korizme, no s vremenom je poprimilo obilježje radosnog iščekivanja Božića.
U liturgiji došašća naglasak je na čitanjima koji govore o proroku Izaiji, svetom Ivanu Krstitelju i Blaženoj Djevici Mariji. Potpuno razumljivo, jer svi oni na poseban način navješćuju dolazak Mesije. Izaija je u Starom zavjetu pisao o ‘djevici koja će začeti i roditi sina, te mu nadjenuti ime Emanuel‘, Blažena Djevica Marija je ona koja je u svojoj utrobi nosila Spasitelja i donijela ga na svijet, dok Ivan Krstitelj u svojim propovijedima na Jordanu upućuje ljude na Krista govoreći: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze!“. Sadržajno gledajući, prvi dio došašća usmjeren je na drugi Kristov dolazak o Sudnjem danu, a kako se približava Božić, tako liturgija naglasak prebacuje na sam događaj rođenja u Betlehemu.
U prvom čitanju današnje, prve nedjelje došašća, prorok Izaija dolazak Mesije naviješta govoreći o vremenu koje će jednom doći. Vremenu u kojem će se mačevi prekovati u plugove, a koplja u srpove, u kojem narod neće dizati mač protiv naroda, niti se više učiti ratovanju. I sveti Pavao u drugom čitanju u svojoj poslanici Rimljanima pokazuje Gospodina koji dolazi, ali ovdje se, naravno, misli na drugi Kristov dolazak. Izaijin govor je upozoravajući:
„Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže, nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.“
Istim tonom prožete su i riječi samog Krista u današnjem evanđelju:
„Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one, prije potopa, jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili, dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“
Sve se, dakle, u došašću vrti oko budnosti i molitve, razmišljanja o onome što Kristov dolazak na svijet znači. Onaj o Božiću, koji se već dogodio, ali i onaj drugi, koji će označiti kraj svijeta. To je bit došašća, a do nje je teško doći prepustimo li se svemu što Advent nudi. Naravno, to ne znači kako u ovom vremenu iščekivanja Božića vjernik ne smije odabrati i neke druge sadržaje.
Sve je stvar mjere i prioriteta. Ne mora se čovjek, ako mu je Krist na prvom mjestu, odreći svega ostalog. Nisu sve ove popratne stvari nužno loše, niti ih treba u potpunosti izbjegavati želeći dokazati kako se protivimo ovoj komercijalizaciji došašća i same svetkovine Božića. Problem je ako popratni folklor postane jednako važan kao i sama bit Božića, a duhovna katastrofa ako zbog tog folklora Krista u potpunosti maknemo u stranu.
Osim što je prva nedjelja došašća, danas je i spomendan svetog Andrije. Ima i tu nekakve simbolike, da došašće otvara apostol s kojim je započela Kristova misija na ovom svijetu. Andrija je, podsjetimo, prvi od dvanaestorice upoznao Isusa i odgovorio na njegov poziv. Iako je, ovozemaljskim rječnikom rečeno, njegov brat Šimun (Petar) pobrao veću slavu, prvi se uvijek posebno pamte.
Andrija je u konačnosti i život položio za Krista, razapet na križu koji i danas nosi ime po njemu. I to može biti dobar primjer i vodilja vjernicima na ulazu u još jedno došašće. Nije Božić samo radost, patetika i ugoda. Božić je i žrtva. trpljenje, nošenje križa koji nam je namijenjen. Sa svetim Andrijom u mislima.
Neka je sretan i blagoslovljen imendan svim današnjim slavljenicima! A žiteljima Andrijaševaca čestitamo spomendan njihovog nebeskog zaštitnika!