Ne pamtimo kraću sjednicu Gradskog vijeća Grada Vinkovaca. Sve je išlo lagano, kao vrućim nož kroz maslac. Vijećnicima je trebalo samo ”tri frtalja sata” za slalom kroz devet točaka dnevnoga reda.
Nije bilo povišenih decibela, a kamoli uvreda, što na (mnogim) ranijim sjednicama nije bio slučaj. Možda zato što se danas na zakazanom mjestu u zakazano vrijeme u gradskoj vijećnici nije pojavio Goran Kajkić. Bilo bi zanimljivo vidjeti njegove reakcije. Podsjetimo, nezavisni gradski vijećnik na nedavnim parlamentarnim izborima našao se na listi Domovinskog pokreta, postizbornog koalicijskog partnera Kajkiću mrskog HDZ-a.
Ne znamo kako Kajkić diše; nije se pojavio na Gradskom vijeću, nije se – poput, primjerice, Mislava Kolakušića – ogradio od suradnje HDZ-a i DP-a koja je rezultirala sklapanjem parlamentarne većine, nije čak ni uzvratio na propušteni telefonski poziv.
Uglavnom, vinkovačko Gradsko vijeće danas je izgledalo kao skladna, funkcionalna obitelj. U kojoj se, kao i u svakoj drugoj, povremeno pojavljuju stanovite trzavice. Poput one zabilježene između Josipa Krpana (DP) i Mirte Arlović (Hrvatski suverenisti), koji su dosad uvijek bili na istoj strani barikade.
Uglavnom, gradski vijećnici danas su manje-više skladno dizali ruke. Onih ”protiv” gotovo da i nije bilo, jest poneka suzdržana. Doduše, ni dnevni red, ruku na srce, nije predstavljao osobito sklizak teren.
Kako god, vijećnici su danas bili složni kao radilice u košnici. Među njima je bilo primjetno takvo povjerenje – gotovo bezuvjetno i bezgranično – da možda svi peru zube jednom četkicom.