PIŠE: Ante JUKIĆ
Biblija je najčitanija i najprodavanija knjiga u povijesti čovječanstva. Isto tako, Biblija je, barem ako govorimo o katolicima, i najčešći dar prilikom darivanja slavljenika u raznim prigodama. No, nažalost, čini se i kako je Biblija ujedno i najzapostavljeniji dar. Nakon što se izvrši primopredaja, ovjenčana prigodnom posvetom i citatom, i završi slavlje, Biblija najčešće završi negdje duboko na polici ili u ladici. I tamo stoji zaboravljena kao preneseni pozdrav. Kao bombonijera ili čokolada (s grožđicama) koju ste dobili na poklon, a nije vam baš po ukusu, pa je ostavite sa strane i samo čekate kad ćete je nekom uvaliti. Nekad, to je posebno nezgodno, baš onome od koga ste je dobili.
Nauk Katoličke Crkve uči kako Bibliju ne treba tumačiti doslovno, kako se ne smije hvatati za svaku u njoj napisanu rečenicu, nego je treba shvaćati kao cjelinu. Neki katolici očito su ovo ‘kako je ne treba tumačiti doslovno’ shvatili baš doslovno (ovo je neki oksimoron?), pa je čitaju vrlo rijetko, poneki nikad. Znate onaj oglas na Njuškalu? ‘Prodajem Bibliju staru 20 godina, nikad korištena, kao nova’.
Ili debatu Jehovinog svjedoka i katolika? Uživio se Jehovin svjedok u raspravu, nenametljivo kako to samo oni znaju, vadi biblijske citate iz rukava, ali katolik je i dalje sumnjičav, teško ga je slomiti. Na to Jehovin svjedok zavapi: ‘Pa kako ne razumiješ, lijepo ti piše u Bibliji’, a ovaj mu odgovori: ‘Ja sam katolik, mi ti ne čitamo Bibliju. Svi je imamo u kući, čak i po nekoliko komada, ali je ne čitamo’. Međutim, Jehovin svjedok je uporan, i dalje ne odustaje, opet se poziva na Bibliju, na što katolik potpuno izgubi strpljenje i kaže: ‘Daj čovječe, urazumi se malo, pa nije Biblija sveto pismo!’.
Ljudi općenito imaju krivu percepciju o Bibliji. Uglavnom je smatraju duhovnom knjigom teško razumljivog i dohvatljivog sadržaja, što je potpuno krivo. Jest, Biblija je duhovna knjiga i u njoj zaista ima dijelova koje je teško shvatiti, ali isto tako ima i lako razumljivog i poučnog štiva. Moglo bi se reći, štiva za svakodnevnu upotrebu. Kojeg nije grijeh pročitati čak i onima koji nisu vjernici (može li se uopće govoriti o grijehu kod nevjernika?).
Što jesti, kako se oblačiti, kako se ponašati u pojedinoj prigodi? Kako odabrati supružnika? Sve su ovo teme koje susrećemo u svakodnevnom životu, a koje možemo pronaći u Bibliji. U vremenima u kojima ljudi troše nemalo novca na kojekakve životne učitelje, trenere i gurue, a razni savjeti i recepti za ispunjen život zatrpavaju nas kao reklamni letci, stvarno je šteta ne zaviriti tu i tamo u Bibliju. Barem joj napraviti ‘uši’, poderati stranicu, malo išarati. Samo da ne leži tamo kao nova. Ona nudi sve što i zemaljski bogovi, a potpuno je besplatna. Tražiti smisao života dok Biblija leži negdje zaboravljena na polici, bilo bi kao umrijeti od žeđi, a imati nepresušan izvor vode nadohvat ruke.
Čovjek je zaboravljivo biće. Danas, čini se, više nego ikad. Često ne znamo ni što smo prije pet minuta jeli, gdje smo jučer bili, a o nekoj daljoj prošlosti ne moramo ni govoriti. Ipak, dvije stvari čovjek nikad neće zaboraviti. Neće zaboraviti da je nekome posudio novac i neće zaboraviti mobitel. Dobro, neće zaboraviti ni ključ od auta kojim namjerava otići, ali to je već stvar tehničke prirode i nije do čovjeka.
Ovo s mobitelom je baš upečatljivo i svi imamo iskustva s tim. Ako ne vlastitog, onda smo to barem vidjeli kod naših bližnjih. Znamo onu scenu, kad netko napušta kuću, pa se za deset sekundi ekspresno vrati jer je zaboravio mobitel. Po tom periodu od odlaska do povratka možemo i zaključiti koliko često čovjek pogledava prema mobitelu. Najčešće potpuno bespotrebno, jer mobitel nas sam upozorava kad nam je zaista potreban. E, sad, zamislite da je tako s Biblijom. Da je čovjek nosi svuda sa sobom, da se u roku odmah vrati po nju kad je zaboravi, da je neprestano proučava i provjerava njezin sadržaj. Nije baš lako zamisliti, ha?
Iskreno, i to bi bilo malo čudno. Ne treba pretjerivati, na treba se odjednom prejedati nakon dugogodišnjeg posta. Ali, pronaći malo vremena za Bibliju, katolik bi svakako trebao. Za početak, barem nedjeljom.