PIŠE: Ante JUKIĆ
Kad god se dogodi nešto loše ili institucije zakažu, kao po pravilu možemo čuti kako ovo nije država za koju su se branitelji borili. Ili, u drugoj verziji, branitelji bi umrli od srama, kad bi vidjeli u što se država za koju su se borili pretvorila. A može i treća, po kojoj se uopće ne bi borili za Hrvatsku, da su znali kakva će ona biti 30 godina poslije.
Ovakve fraze i ocjene su besmislene, i to iz nekoliko razloga. Čak i ako na stranu stavimo domoljublje i nacionalnu osviještenost. Kao prvo, da bi mogli govoriti u ime branitelja, morali bi znati mišljenje svih, a to ne znamo. Nitko nije upoznao sve branitelje, nije čak ni većinu. Dakle, ovo je obično banaliziranje i naklapanje, iznošenje pretpostavki i vlastitog mišljenja. Ni ja nisam razgovarao sa svim braniteljima. S dijelom njih nikad nisam mogao, niti ću imati priliku, jer su, nažalost, pokojni. No, iz razgovora s onim živućim, stekao sam ponešto drugačiji dojam od onog koji nam se sustavno nameće.
Ne misle oni kako je ova današnja Hrvatska savršena, to je činjenica, ali nisu ni mislili da će takva biti kad su krenuli u rovove. A pogotovo je se ne srame, usprkos svim problemima koje ona ima. Znali su oni već tad kako je Domovinski rat samo prva stanica i kako prava borba počinje tek nakon njega. Zapravo, nisu branitelji u tim godinama razmišljali o budućoj Hrvatskoj, jer u takvim okolnostima i nemaš vremena za to. Kad bi ljudi previše razmišljali dok odlaze u rat, većina bi ih odustala.
Tad je bilo važno samo izboriti državu, sve drugo stavljeno je na čekanje. Znalo se da će biti problema, neki su se odmah i naslućivali, ali nikome nije bilo ni u primisli dovoditi u pitanje smisao svega. Rekao bih kako je stalno potenciranje priča o prevarenim braniteljima zapravo vrijeđanje i podcjenjivanje njih samih. Takvim komentarima prikazuje ih se kao naivne i ne pretjerano pametne ljude koji su imali potpuno krivu percepciju svijeta i koji su očekivali da će nakon što konačno dobijemo državu sve biti divno i krasno. Pa se sad, eto, osjećaju prevarenima i posramljenima, dok gledaju kako današnja Hrvatska nije savršena. Lupajući se po glavi što su uopće uzeli pušku u ruku. Većina branitelja koje sam upoznao nikad nije požalila zbog svoje odluke i većina bi ponovno učinila isto. A vjerujem kako bi jednako postupili i oni koji više nisu među nama.
I zato bi se svatko tko iskreno voli domovinu i cijeni žrtvu branitelja trebao kloniti fraza o državi za koju se branitelji nisu borili, o Hrvatskoj koja nije vrijedna njihove žrtve. Namjera možda i je dobra, iskazivanje poštovanja prema tim ljudima, ali način je potpuno pogrešan. Ako već cijeniš branitelje, onda gledaj što ti možeš učiniti kako bi ova država bila bolja.
Ovako ti njih zapravo podcjenjuješ, a ujedno i hraniš one koji ne cijene poštuju ni njih, ni Hrvatsku. Pa onda ovakve konstrukcije o uzaludnoj žrtvi i državi za koju se nije imalo smisla boriti suptilno koriste za svoj uobičajeni narativ.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Budica.info.