Ovaj autor dosta je već tinte potrošio na onu smijuriju od privatnog Farmaceutskog fakulteta Novi Sad (FFNS) gdje se do diplome magistra farmacije stiže po „ubrzanom programu”, za samo 30-ak subota godišnje. I dvadesetak tisuća eura. U kumulativu.
Za eventualno neupućene, diploma dotičnog fakulteta jednako je vrijedna onoj Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu koji traje pet godina, deset semestara i NE MOŽE SE IZVANREDNO STUDIRATI.
Već i po tom krucijalnom kriteriju oni koji odlučuju o priznavanju inozemnih diploma morali bi obezvrijediti novosadsku diplomu. Ili barem malo propitati znanje tamošnjih „stručnjaka” s razlikom ispita. Podrazumijeva se i znanja.
Primjera radi, na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu kolegij Matematika je obavezan (u prvom semestru 1. godine), kao i predavanja i vježbe. Matematikom se, međutim, novosadski studenti ne moraju zamarati jer uopće ne postoji u tamošnjem kurikulumu. K tome, u istom semestru iste godine zagrebački studenti dužni su pohađati čak 375 sati predavanja, seminara i vježbi, dok novosadski studenti navedeno „odrade” vikendima, tj. subotama. Jer, nedjelje su na FFNS neradne. No, ništa zato, njihove diplome u Hrvatskoj su – JEDNAKO VRIJEDNE!?!
Pokušali smo zagrebati ovu intrigantnu priču i ispod površine, no naletjeli smo na zid šutnje. Doduše, ne i od Hrvatske ljekarničke komore koja nas je ljubazno – skidajući odgovornost sa sebe – preusmjerila na Ministarstvo zdravstva. No, resorni ministar Vili Beroš očito je prezauzet reformama i listama čekanja, pa na upit o tome tko i u ime koga priznaje vrlo upitne novosadske diplome s te adrese nismo dobili odgovor.
Kao i od Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta čija dekanica Jasmina Lovrić do danas nije odgovorila na naš upit koji joj je aterirao na mail još 13. studenog prošle godine.
Dakle, navedenu temu uspjeli smo iskomunicirati jedino s Hrvatskom ljekarničkom komorom koja je od 2013. do sada donijela rješenje o priznavanju 50-ak diploma stečenih u Novom Sadu. Iz koje su emitirali deklarativnu zgroženost priznavanjem diploma FFNS-a, „…svjesni opasnosti degradiranja ljekarničke struke.”.
No, pitanje je koliko je odgovor pristigao iz HLJK bio iskren. Jer se ispostavilo kako su suprug i kći istaknutih članica HLJK završili upravo tu farsu od novosadskog fakulteta koji, u naravi, ima objektivnu težinu plesnog tečaja.
Uglavnom, ovdje ćemo se zaustaviti u razradi ove teme. Uputili smo na razvidne devijacije, sada je na institucijama da odrade svoj dio posla. Mi ćemo zaključno, kad smo već u Novom Sadu, posegnuti za stihom neprežaljenog Đorđa Balaševića: „Dno dna, ali sve je to već viđeno… Dno dna, svi trpimo postiđeno…”.
Nadam se da smo svi svjesni kako se ovakvim „inženjeringom” obrazovni sustav potpuno obezvrjeđuje. Pametni(ji) su naučili kako za uništenje nekog naroda nisu potrebni projektili s nuklearnim glavama. Dovoljno je samo skljaštriti kvalitetu obrazovanja. I legalizirati prepisivanje na ispitima. I šalabahtere, dakako.
Jer, od doktora s „feler” diplomama pacijenti umiru. Od takvih građevinara zgrade se urušavaju kao kule od karata. A uz takve suce i advokate pravda je nepostojeća. Zaključno, krah obrazovanja krah je jednog naroda. Ne smijemo to dopustiti.
Dakle, „ovi s fakultetom, a bez srednje škole” posebna su društvena ugroza. No, s druge strane, opasno je i provjeravati njihove diplome. Jer, ostat ćemo bez stručnjaka. Školovani su nam otišli. Ne trbuhom za kruhom, nego razumom za dostojanstvom.