PIŠE: Mirko Mrnarević
Umjetnu inteligenciju ne volim. Baš kao ni nuklearnu energiju. Dobra je ta energija, dok neki luđak nije izmislio atomsku bombu. Nalazimo se na početku ere umjetne inteligencije. Jedno novo doba za koje ne možemo predvidjeti kako će se razvijati i gdje mu je kraj.
Nekada smo se zezali gledajući „Zvjezdane staze“ kako glumci razgovaraju preko satova na rukama. Danas više nema šale. Sada i mi to možemo. Gledali smo u filmovima robote, a prošloga Uskrsa u Njemačkoj su oni imali Uskrsno bogoslužje (evangeličko) u više gradova. Čitamo da se u Japanu žene za robote, da automobili voze sami… Stvarnost postaje luđa od filma.
Izvrstan uvod u eru umjetne inteligencije je razvoj mobitela i njihov utjecaj na nas. Odjednom smo svi VIP, hodamo ulicom i pričamo preko slušalica. Izgledamo kao gomila luđaka koja priča sama sa sobom. Izgubili smo strpljenje prohodati dio puta vlastitim nogama. Tjeskoba unutarnje usamljenosti je postala prejaka da tih kilometar-dva budemo u kontaktu s okolinom. I postao je šašav običaj da čim negdje sjednemo, odmah stavljamo mobitel na stol. Ipak smo mi VIP, može se dogoditi važan poziv.
Društvene mreže su omogućile da okolini pošaljemo sliku vlastitog uspjeha; uzeli smo ulogu superstarova koji objavljuju vlastiti doručak. Ego nam se napuhao na milijun. U tom konteksu masovne IT hipnoze dolazi do razvoja umjetne inteligencije koja ima mogućnost samorazvoja i donošenja odluka. Ako se sjetimo da iza svega stoji samo zarada onda će razvoj AI i njena primjena lupiti sirotinju po leđima. Tendencija umjetne inteligencije je donijeti veći profit. I kada cijenom postane dostupna, tj. kada vlasniku firme bude jedan umjetno inteligentni softver koštao manje od godišnje plaće menadžera, dobit ćemo direktore poduzeća bez osobnosti. Direktor tvrtke će biti umjetno inteligentan (možemo se zezati pa reći; bolje i da je umjetno inteligentan nego nedovoljno, kao moj sadašnji šef, ali ovo je vrlo bliska budućnost.)
Umjetno inteligentni direktor može doći do svih podataka u firmi i potpune kontrole na svim sustavima. Znate li da, po dolasku na razgovor za posao u iole ozbiljniju firmu, oni o Vama već sve znaju? Svaki puta kada ste negdje kliknuli na internetu, omogućili lokaciju, ostaje zapisano.
Umjetna inteligencija je nemilosrdna. Danas možda uspiješ objasniti šefu da ti je dijete bolesno pa kasniš na posao. Umjetno inteligentni šef broji minute kašnjenja. Ako oboliš od raka i poželiš ipak (zbog lojalnosti firmi, ma zbog samoga sebe) kada god je moguće doći na posao, nećeš dobiti pohvalu jer si zapravo heroj. Dobit ćeš popis nedolazaka i biti proglašen neefikasnim.
Način stvaranja AI dolazi sistemom prelijevanja. Što je u čovjeku koji ga stvara, to je i u umjetno inteligentnom programu. Algoritmi razvoja također su obojani onim koji ih kreira. Sadašnji naši robovlasnici kod kojih radimo imat će u AI alat kojim će nas tjerati prema većem robovanju, da radimo još više okrutno odbijajući svaku minutu kojom nismo pridonijeli ukupnom profitu.
Kako će izgledati svijet budućih generacija? Što god maštali, nećemo pogriješiti. Neki klinac s puno mašte bi mogao točno predvidjeti njen razvoj; i da će auto letjeti, da će nam dron donositi ćevape na kućni prag i da će se pronaći lijek za rak. Ali, potrebu za kontaktom će imati i generacije pred nama. I nijedan softver ili robot neće moći zamijeniti pogled majke koja doji svoje dijete. Ili ruku oca koji te miluje. Ili zvuk glasa tvojih prijatelja dok ste zajedno. Naša duboka potreba za Svetim (Bogom) neće moći nikada biti nadomještena šarenilom piksela.
Samo ljubav koju dajemo i primamo, samo Božja blizina je konstanta za buduće generacije koja u nas može donijeti mir. To je ono što se u psihoterapiji naziva kontakt. Kontakt daje toplinu, a toplina život. Život imamo da gledamo, mirišemo, dotičemo ga. I iskusimo ga dok još imamo ovo malo vremena pred sobom.